Vrlo je vjerojatno da niste čuli za haenyonse, osim ako niste vrlo strastveni i pasionirani proučavatelj ronilačke aktivnosti u Aziji.
No, u svojoj matičnoj državi Koreji žene ronioci s otoka Jeju, odnosno haenyosi, predstavljaju istinske legende. Sve je počelo u 19. stoljeću kad su tamošnjoj muškoj populaciji nametnuti visoki porezi pa im je život od izlova ronjenjem postao neisplativ. Posao su tako morale preuzeti žene jer one nisu bile opterećene takvim davanjima državi. Tako su se žene počele baviti ronjenjem na dah u potrazi za školjkama, ribama, hobotnicama i drugim čovjeku iskoristivim oblicima morskog života. Običaj na otoku, to jest u provinciji Juju zadržao se i nakon ukidanje poreznih ograničenja za muškarce, a ronjenje je postala tradicija za tamošnju žensku populaciju.
Ono što je još zanimljivo za njih je da nikad u životu nisu koristili suvremenu ronilačku opremu. Nose staromodne maske za ronjenje u obliku farova, a oko struka vežu olovne utege. Zaranjaju i do dvadeset metara u ledeno hladnoj vodi i ostaju na ronjenju više od šest sati, a zadržavaju dah obično nešto više od tri minute.
No, čini se kako im prijeti izumiranje. Naime, tamošnje vlasti objavile su podatke koji ne ohrabruju. U Jejuu je trenutno manje od 5000 aktivnih ronilaca (samo je pet muškaraca), ali čak 80 posto njih starije je od 60 godina, dok su najstarije već blizu 90 godina i još su aktivne. Svega je 0,1 posto od ukupnog broja tamošnjih ronilaca je u 30-im godinama života. Zanimljivo je i da je porastao godišnji dohodak haenyosa, ali to nije utjecalo na prirast novih ronilaca.