Povijest stvaranja satova koji su otporni na uranjanje u vodu počela je, vjerovali ili ne, još u 17. stoljeću.
No, tek je dvjestotinjak godina kasnije postignuto da satovi budu otporni na prašinu, a o vodootpornosti nije bilo ni govora. Takvi su se primjerci (otporni na prašinu) u 19. stoljeću zvali istraživački satovi ili “explorer’s watch”. Već početkom 20. stoljeća proizvodnja takvih satova bila je serijska, a koristili su ih vojnici, ali i civili. Upravo su ti satovi bili polazišna ideje stvaranja vodootpornog sata. Počeo je razvoj nekoliko skupina satova različite namjene, ali blisko povezanih tehnološki. Radi se o satovima otpornima na udarce i prašinu, mornaričkim i ronilačkim satovima, a upravo su ekstremni uvjeti sinonim za ronilački sat.
Omega je tvrtka koja je prva industrijski proizvela ronilački sat namijenjen komercijalnoj distribuciji. Zvao se Omega Marine, a predstavljen je 1932. godine. Nakon niza testiranja u Švicarskom horološkom laboratoriju u Neuchâtelu sat je certificiran 1937. godine kao “otporan do 13,5 atmosfera”, odnosno do 135 metara dubine bez ikakvog prodora vode.
Prije nego je Omega Marine testiran, talijanska je mornarica raspisala natječaj za vodootporan sat sa svjetlećim brojčanikom i kazaljkama. Bilo je to 1935. godine, a tvrtka Panerai ponudila im je svoj model Radiomir godinu dana kasnije. Ime je dobio po radioaktivnom materijalu radiju koji je nanošen na kazaljke kako bi svijetlio pod vodom radi jasnije vidljivosti.
Uslijedilo je zatišje, a onda je 1953. godine Lip-Blancpain predstavio Fifty Fathoms. Ovaj ronilački sat prvi je koristio oznaku dubine (fathom je mjera duljine i iznosi otprilike nešto manje od dva metra). Pojavio se na tržištu u Francuskoj, a razne varijante napravljene su za vojske nekoliko zemalja, među kojima su bile američka i francuska mornarica. No, ronilački sat još je bio alternativa mornaričkim i zrakoplovnim satovima.
A onda je uslijedilo ono što je od ronilačkih satova napravilo kult! Ronilački satovi postali su televizijske zvijezde. U svom podvodnom filmu “Svijet tišine” koji je na filmskom festivalu u Cannesu osvojio zlatnu palmu, Jacques Cousteau pojavio se noseći Fifty Fathoms i svi su poludjeli za njim i pričom o avanturizmu koju je sa sobom nosio.
Već godinu dana kasnije s ronilačkim satom pojavila se tvrtka Rolex koja je prva prepoznala važnost marketinga i dizajna kao nadopune vrhunskoj kvaliteti. Na sajmu satova u Baselu 1954. predstavili su Submariner, što se poklopilo s nevjerojatnim porastom popularnosti ronjenja s otvorenim krugom disanja koje je usavršio upravo Jacques Cousteau s partnerom Emileom Gagnanom. Ubrzo je kapetan Cousteau počeo nositi i Rolexe, a svi ronioci, ali i oni koji ne rone, željeli su ih nabaviti. Zbog toga je Rolex od 1961. uz svoj model Submariner počeo uključivati priručnik za ronjenje. Submariner je bio dostupan u dvije varijante, jedna vodootporna do 200 metara i jeftinija varijanta koja je išla pod vodu 100 metara.
Ono što se potom dogodilo ušlo je u legendu, kako SCUBA ronjenja, tako i marketinga. Rolex Submariner odabran je kao sat koji će nositi James Bond. Nosio ga je u prvih deset nastavaka filma i pretvorio ga u ikonu svim ljubiteljima satova. Tako su ronilački satovi općenito postali popularni i imaju poseban status u svijetu satova, a vlasnicima donose svojevrsnu karizmu i image muškarca ili žene od akcije. Danas je svaki peti sat na svijetu ronilački, a trend njihove proizvodnje raste jer vlasnicima postaju statusni simbol!
