Podvodni ultrazvučni sken srca ronioca otkrio je značajne promjene u srčanom radu tijekom i nakon urona, pokazala je studija objavljena u znanstvenom časopisu Acra Physiologica.
Iako je istraživanje provedeno na malom uzorku, ovaj test mogao bi se pokazati značajna novina u identificiranju ronilaca s do sada neotkrivenim srčanim bolestima ili kardiološkim nepravilnostima koje bi se mogle pokazati fatalnima prilikom ronjenja. Kako sve više ljudi roni, sve su češće pogibije vezane uz probleme kardiološke naravi, osobito u populaciji iznad 40 godina, ističu u DAN-u.
Istraživanje je provedeno u Italiji, a uključivalo je 18 osoba, odnosno 16 muškaraca i dvije žene. Svi sudionici bili su stari oko 42 godine i imali su više od 100 registriranih urona. Nitko od njih nije bio pušač niti je bolovao od hipertenzije, srčanih ili plućnih bolesti. Kardiološka ultrazvučna mjerenja izvršena su na kopnu prije i nakon urona te tijekom urona, na dvije različite dubine. Mjerenja su pokazala kako se opseg lijeve srčane komore, donje komore u srcu koja inače upumpava kisikom obogaćenu krv u tijelo, značajno povećao, dok se ujedno dotok krvi u srčane komore smanjio.
Ove promjene mogle bi biti rezultat s ronjenjem povezanog “transfera” krvi iz donjih ekstremiteta u gornji dio tijela. Također, bradikardija, odnosno smanjenje broja otkucaja srca koje uzrokuje ošamućenost i slabost ako broj otkucaja srca padne ispod 50 u minuti, registrirana je nakon, a ne tijekom ronjenja.
