Pojavljuje se sve više dokaza da je kit ubojice, a ne velika bijela psina, vrh oceanskih grabežljivca.
Čini se da, kada se orke pojave, velike bijele psine znaju gdje im je mjesto i diskretno se povlače. Novo istraživanje koje je vodio akvarij u zaljevu Monterey u Kaliforniji također pokazuje da ovaj faktor straha od orki može biti dobra vijest za zajednički plijen oba predatora – mirounga-u (morskog slona). “Kada se suoče s orkama, velike bijele psine odmah će napustiti svoje omiljeno lovište i neće se vratiti do godinu dana, iako su orke samo u prolazu”, rekao je glavni autor istraživanja dr. Salvador Jorgensen, viši znanstvenik i istraživač u akvariju.
Istraživači su analizirali susrete između grabežljivaca u Nacionalnom morskom svetištu Farallones (na jugoistočnom otoku Farallon, izvan San Francisca) koristeći podatke 165 morskih pasa označenih u sedam godina (do 2013.) te podatke iz 27 godina istraživanja tuljana, orki i morskih pasa u tom području. U svakom slučaju, morski psi su pobjegli s otoka kada su orke stigle i nisu se vratile do sljedeće sezone. Podaci su također otkrili četiri do sedam puta manje “predatorskih događaja”na morskim slonovima u godinama kada su se orke pojavile. Od rujna do prosinca velike bijele psine okupljaju se u Farallonesu u potrazi za mladim morskim slonovima i obično provode više od mjesec dana kružeći oko jugoistočnog otoka Farallon.
Orkama je također plijen morski slon, ali se one na otoku pojavljuju samo povremeno. Kad god bi se pojavile, umjesto prosječnih 40 napada morskog psa svake sezone, nije zamijećen niti jedan jedini. Elektroničke oznake pokazale su da bi svi morski psi, neki od njih duži od pet metara, napustili područje u roku od nekoliko minuta od dolaska orki, iako bi orke rijetko ostajale više od sat vremena. Morski psi su se, ili ponovno nalazili na drugim kolonijama morskih slonova duž obale, ili su se upućivali k obali.
“Mi obično ne razmišljamo o tome kako bi strah i odbojnost prema riziku mogli igrati ulogu u oblikovanju mjesta gdje veliki predatori love i kako to utječe na eko-sustave oceana”, rekao je Jorgensen. “Ispostavilo se da su ovi rizični učinci vrlo jaki čak i za velike predatore poput velikih bijelih psina, čak dovoljno jaki da preusmjere svoju lovačku aktivnost na manje poželjna, ali sigurnija područja.”Ono što je ostalo nejasno bilo je jesu li orke smatrale velike bijele psine plijenom, ili su se jednostavno natjecale za morske slonove. Istraživanje je objavljeno u Nature Scientific Reportsu.
