Otok Korčula još je jedan u nizu južnojadranskih bisera, iako u turističkim brošurama možda nije toliko razvikana kao Vis, Lastovo ili Dubrovnik, po mnogo čemu se može uspoređivati s njima.
Primjerice, mnogi će reći da je gradska tvrđava u gradu Korčuli fascinantna barem jednako kao one dubrovačke, ili će se uvijek naći netko kome je mnogo draži miran “đir” Korčule naspram onoga frenetičnog viškog (naravno, mislimo na ljetne mjesece), a mnogi se za odlazak na Korčulu odlučuju i zbog nešto bolje prometne povezanosti s kopnom nego što je to slučaj s nešto izoliranijim Lastovom.
Korčula danas teritorijalno pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a dva najveća naselja na otoku su grad Korčula (današnja nezaobilazna stanica ogromnih cruisera) kao administrativni i turistički centar koji se nalazi na istočnoj obali te lučki gradić Vela Luka na zapadu, s poznatim brodogradilištem Greben.
Zbog svojeg položaja i prometne povezanosti Vela Luka gravitira Splitu, iako i ona teritorijalno pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Njima svakako treba pridodati i naselje Blato koje se nalazi u unutrašnjosti desetak kilometara od Vela Luke i kojeg možemo uvjetno smatrati industrijskim centrom Korčule s poznatom vinarijom i mnogim manjim privrednim subjektima.
Korčula ima dvadesetak tisuća stanovnika pa je to drugi po redu hrvatski otok po brojnosti žitelja, odmah iza Krka, iako je tek šesti po veličini. No, u zadnjim desetljećima vidljiv je pad broja stanovnika uvjetovan najviše ekonomskim razlozima. Kao i većina hrvatskih otoka i Korčula je također imala burnu povijest. Otok je bio naseljen još u pretpovijesti. Najstariji arheološki nalazi potiču iz starijega kamenog doba u Veloj spili pored Vela Luke. Nakon toga na Korčuli su obitavali i Iliri, i Grci, i Rimljani te naposljetku Slaveni – Hrvati. Samo u zadnjih desetak stoljeća Korčula je bila pod vlašću Hrvatsko-ugarskih kraljeva, Dubrovačke republike, Venecije, Austrije, Napoleona, pod talijanskom pa i njemačkom okupacijom dok se konačno od 1945. nalazi u sastavu bivše Jugoslavije te danas Republike Hrvatske.
Povijesno najpoznatija korčulanska poveznica je ona o mogućoj, ali ne i dokazanoj tezi da se u gradu Korčuli 1254. godine rodio poznati srednjovjekovni istraživač Marko Polo. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima u kojem se danas nalazi kuća Marka Pola) odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. Neki talijanski povjesničari i danas još uvijek bezuspješno pokušavaju opovrgnuti ovu tezu.
Ronjenje na Korčuli i oko nje
Generalno se korčulansko podmorje ne razlikuje previše od obližnjih otočnih destinacija kao što su Vis, Lastovo ili Mljet. Na južnoj, otvorenoj strani otoka prevladavaju strmi zidovi začinjeni brojnim uvalama, otočićima i hridima koji tvore jedan od najzanimljivijih ronilačkih terena u južnom Jadranu. No, stoji činjenica da je ovdašnje podmorje ipak slabije poznato nego ona na ostalim, prije spomenutim otocima. Za Vis i njegove brojne olupine i špilje na Biševu znaju gotovo svi ronioci, prve ronilačke asocijacije za Lastovo su zasigurno Bijelac i Struga, ili za Mljet Vanji škoji i Odisejeva špilja. Za te lokacije znaju i oni ronioci koji na njima nikada nisu bili. Međutim, za Korčulu i nije baš tako. Korčulanske ronilačke lokacije neopravdano su nepoznate široj ronilačkoj populaciji, a svatko tko ih je jednom odronio, vraća se ponovno.
Lukovac
Obilazak lokacija ćemo započeti idući od istoka ka zapadu pa nam je prvi lokalitet otočić Lukovac. Sidrenje brodicom je najlakše na pličini na jugoistočnoj strani odakle započinje i ronjenje. Ubrzo se južnim smjerom nailazi na sve strmiji teren koji završava dubokim okomitim zidom. Na četrdesetak metara započinju polja crvenih gorgonija, a u plićim dijelovima nalazimo brojne žute rožnjače (obične).
Sasvim sigurno ćete naići na pokojeg jastoga, a ambijent uljepšavaju i mnoge ljubičaste alge. Nakon toga se roni smjerom prema istoku te se postupno, smanjujući dubinu, uron završava na istočnoj strani otoka na spomenutom plitkom dijelu koji na dubinama do desetak metara krije brojne usjeke, manje tunele i kanjončiće. Radi njih se tamo isplati provesti i mnogo dulje vrijeme od “običnih” pet do deset minuta radi sigurnosne stanke.
U mračnijim dijelovima susrest ćete barem desetak manjih tabinja, a oni pažljiviji mogu se nadati i kojoj kirnjici koja će vas radoznalo promatrati sa sigurne udaljenosti.
Dimnjak na Pržnjaku Malom i Pržnjak Veli
Iako na Pržnjacima postoji više opcija za zanimljivo ronjenje, posebno na vanjskoj, “talijanskoj” strani gdje u livadama posidonije možete naići čak i na ulomke brojnih amfora, ograničit ćemo se na opis manje poznatog “dimnjaka”. Nalazi se na zapadnoj strani Malog Pržnjaka gdje se može roniti čak i za vrijeme juga. Sidri se na blagoj padini koja seže do dvadesetak metara dubine te se na samom rubu dolazi do gornjeg otvora dimnjaka koji se jasno nazire jer je promjera desetak metara.
Okomita rupa je dovoljno prostrana i za više ronilaca pa je uron siguran i bez opasnosti. Dimnjak se spušta do tridesetak metara te bočno izlazi i nastavlja se na zid koji dalje pada do pedesetak metara.
Zid je također vrlo zanimljiv i bogat životom pa se ronjenje nastavlja smjerom prema jugu nakon čega slijedi lagano izranjanje i povratak prema brodici. Poneka murina gotovo je garantirana, a na povratku možete naići i na plove salpi.
Igra svjetlosti na Trsteniku
Otočić Trstenik na površini ne odaje da krije neke od zanimljivijih ronilačkih lokacija, no ronjenje na njemu dokazuje suprotno. Zid na istočnoj strani otoka je relativno kratak, no svakako zaslužuje zasebno ronjenje. Sidrenje na samom zidu je nemoguće pa, ovisno o vremenu, morate sidriti na samoj jugoistočnoj ili sjeveroistočnoj punti i po tome planirati ronjenje.
Zid se mjestimice spušta i na više od pedeset metara pa za one koji su dovoljno pripremljeni obraćamo pažnju na velike lepezaste rožnjače magične žutozelenkaste boje kojih ima na dubini preko četrdeset metara. Kolokvijalno se ova rožnjača često naziva “žutom gorgonijom” jer je morfološki slična crvenoj gorgoniji, ali ju ne treba zamijeniti niti za nju, niti za puno češće obične rožnjače žute boje koje nalazimo na mnogo manjim dubinama (i koje također vrlo često nazivamo “žutim gorgonijama”).
Na južnoj strani Trstenika na zidu se nalazi i ulaz u zanimljivu špilju naziva “Pod bublicu”. Grotlo špilje je karakterističnog obrnutog slova “V” te se nalazi na 23 metra dubine. Dno je prekriveno pijeskom pa je potreban oprezan rad perajama, a također je nužno i nešto veće iskustvo jer u špilji, iako je relativno prostrana, u zadnjem dijelu gubite kontakt s dnevnim svjetlom što kod manje iskusnih ronilaca može izazvati osjećaj tjeskobe.
Vrlo blizu Bublice, malo zapadnije na Trsteniku, nalazi se još jedan lokalitet, popularni kanjon. Nakon ronjenja uzduž zida na južnoj strani na dubini od dvadesetak metara naići ćete na razvedene stijenske formacije koje tvore i zanimljivi kanjon, povremeno toliko uzak da omogućuje prolaz samo jednom roniocu. Lokacija je posebno zanimljiva za sunčanih dana kada igra svjetla i sjene daje vrlo zanimljive kontraste, a mala dubina “poklapa” se s preporukom da kanjon obiđete i više puta i iz više smjerova.
Špilja Ključ
Vjerojatno najpoznatija lokacija uopće na Korčuli je špilja na rtu Ključ pa i nju nazivamo špiljom Ključ. Omanji plato na samom rtu dovoljan je za sigurno sidrenje, a nakon samo par metara prema istoku otvara se golemo grotlo špilje. Sam ulaz u špilju je ustvari završetak povelikog prirodnog usjeka, a veličine je preko deset metara u visinu i još više u širinu. Dubina na dnu je 25 metara te špilja horizontalno ulazi u kopno više od sto metara.
Zbog prostranosti je moguć ulazak i manje iskusnim roniocima, ali samo u prvi dio špilje. Iskusniji mogu penetrirati i malo dalje, sve do golemoga zračnog sifona gdje se može izroniti na površinu. Kako je sifon na samoj granici kontakta s dnevnom svjetlošću iz ulaza u špilju, daljnje prodiranje i ronjenje preporučuje se samo uz ozbiljnu prethodnu pripremu. Nakon izlaska iz špilje ronjenje nije gotovo, već se treba uputiti i po (tada) desnom rubu spomenutog usjeka koji će vas dovesti i do vanjskog (južnog) zida na kojem bujaju polja crvenih gorgonija na četrdesetak metara dubine.
Nije neuobičajeno niti ronjenje na Ključu organizirati u više odvojenih ronjenja od kojih je prvo na južnom zidu, a drugo u špilji kombinirano s lijevim rubom usjeka iza izlaza. Taj rub je također vrlo zanimljiv, a ujedno i plići od desnog.
Zaklopatica – najpodcjenjenija lokacija Korčule
Samo nekoliko stotina metara zapadnije od Ključa nalazi se još jedna odlična lokacija koja je najpodcjenjenija na Korčuli pa nije ni dovoljno poznata širem krugu ljudi, a to je špilja (ili kaverna) Zaklopatica. Odmah na početku da napomenemo da se odmah pored špilje nalazi još jedan fantastični okomiti zid koji završava rijetkim i specifičnim horizontalnim usjecima na 45 metara dubine koji također zahtijevaju posebno ronjenje.
No, vratimo se u špilju. Kao prvo, u Zaklopaticu bi bilo šteta ulaziti za vrijeme oblačnog vremena, dakle budite sigurni da je sunčano. Sidrenje je odmah na blagoj padini ispred ulaza u špilju te ne možete promašiti veliki ulaz s dnom na dvadesetak metara. Osim ovoga velikog, ubrzo ćete ugledati i drugi manji i plići ulaz. Strogo gledano, ustvari tunelom ulazite u veliku kavernu koja čini “jezerce” neposredno uz obalu jer je veći dio svoda potpuno otvoren.
Ronjenje je sasvim sigurno, osvijetljenost je uvijek odlična pa je ovo izniman doživljaj čak i za početnike. Unutar špilje bit ćete oduševljeni zrakama Sunca koje prodiru kroz mnoge pukotine i stvaraju ugođaj sličan onome u Zelenoj špilji na Visu ili Brbišćici na Dugom otoku. Kada govorimo o lokacijama na koje se uvijek iznova želite vraćati, prvenstveno mislimo na Zaklopaticu.
U dubini pored hridi Čančir
U neposrednoj blizini svjetionika nalazi se jedna od ljepših lokacija na Korčuli – ona pored hridi Čančir. Južno, kojih stotinjak metara od same hridi lako ćete opaziti siku s vrhom na oko pet metara te se usidrite na njenom zapadnom dijelu. Igra prirode na siki je stvorila dva zida, zapadni i južni. Ronjenje započinje na zapadnom zidu gdje se nalazi nekoliko većih špilja na dvadesetak metara, a posebno je zanimljiv sustav u kojem su dvije špilje spojene bočnim tunelom.
Nakon istraživanja špilja lagano se roni prema južnom zidu koji završava pješčanim dnom na već diskutabilnih, pedeset metara. Zid je bogato obrasao gorgonijama, ali ni to nije sve. Ako ste pripremni i na planiranje i izvođenje tehničkog zarona, obiđite i manje stijenske masive koji se nalaze izolirani na pješčanom dnu, par desetaka metara udaljeni od zida. Dubina prelazi i više od pedeset metara, ali polja gorgonija i gomile ribica oko njih će vas zasigurno oduševiti.
Rt Vranine
Rt Vranine nalazi se južno unutar velalučkog zaljeva, koju milju udaljen od Čančira i predstavljaju zanimljivu lokaciju za ronjenje na samom rtu gdje se odmah nakon omanjeg platoa formirao strmi zid koji se spušta i na više od četrdeset metara, a posebna zanimljivost je jedan oveći prevjes koji gotovo da tvori i špilju, a započinje na 28 metara.
Ako se spuštate baš po njemu, vrlo brzo ćete se naći na nadsvođenom dijelu zida koji krije mnogobrojne organizme na kakve smo već navikli u ovdašnjem podmorju, dakle bit će i jastoga i pokoja kirnja, a posebno su brojni fratri i šargi. Zbog atraktivnosti, a i činjenice da je jedna od najbližih Vela Luci, ova lokacija je vrlo često posjećena.
Fascinantna vidljivost na Proizdu
I za kraj moramo spomenuti i jedan od najljepših malih otoka na Jadranu, a to je Proizd koji se nalazi na samom zapadnom kraju sjevernog kraka velalučkog zaljeva. Proizd krije mnoge prelijepe šljunčane plaže te male tirkizne uvale, zbog toga je omiljeno ljetno izletište i Velolučana i čestih turista. Podmorje je također vrlo lijepo, čak i u plitkim uvalama s toliko bistrim morem da su gotovo idealne za održavanje ronilačkih tečajeva jer nakon prvih kontakata budućih ronilaca s takvim morem, sigurno se zaljubljuju u podmorje.
Na sjevernoj strani Proizda nalazi se lokacija koju domaći nazivaju “Bili boki” i predstavlja polukružni sistem zidova i brojnih kaverni. Na ovakvim lokacijama još uvijek možete zateći i neku ogromnu kirnju kakve su danas već sve rjeđe te škarpine barem kilogramskih dimenzija. No, vjerojatno će vas najviše očarati upravo fantastična vidljivost kao rijetko gdje u Jadranu. Ako na Proizdu radite cjelodnevni izlet, onda je svakako zanimljiva i lokacija na pliči Perna pored svjetionika.
Više o Korčuli i korčulanskim ronilačkim lokacijama možete pronaći u knjizi Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
