Otok Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 metra. Udaljen je od kopna svega 300 metara. Krapanj je dostupan gotovo isključivo brodskim prijevozom iz naselja Brodarica koja se nalazi neposredno južno od Šibenika na Jadranskoj magistrali. Šezdesetih godina prošloga stoljeća Krapanj je s više od 1500 stanovnika bio najgušće naseljeni otok na Jadranu. Otočić je površinom manji od pola četvornoga kilometra. Danas na Krapnju živi oko 200 stanovnika.
Krapanj je otok stoljetne tradicije ronilaštva, spužvarstva i ribarstva. Na Krapnju se nalazi istoimeno naselje sa središtem od uglavnom kamenih kuća koje tvore splet uskih kamenih uličica karakterističnih za dalmatinsko podneblje. Iz te se mreže izdvaja stoljetna borova šuma i samostan Sv. Križa u čijem muzeju se čuvaju brojni eksponati koji svjedoče o životu Krapnja u prošlim vremenima.
Iz burne povijesti Krapnja svakako treba izdvojiti srednjovjekovno naseljavanje na ovo franjevačko zemljište koje je započelo kao posljedica turskih prodora te bijegom stanovništva na sigurnija područja, među njima i otoke. Već oko 1500. godine na Krapnju je bilo oko 200 seoskih kuća. Osmanlije nikad nisu uspjeli stupiti na Krapanj. I danas se prepričava kako su odbijeni i potopljeni u kanalu između Krapnja i kopna. Nastanivši se na otoku bez izvora pitke vode, pašnjaka i obradive zemlje na kojoj bi bio moguć normalan život, došljaci su se vrlo brzo počeli okretati moru i preživljavati od mora. Na otoku su bili bogati maslinici pa u jednoj ulici stoji portal uljare Sv. Lovre iz 1584. godine.
Krapanjsko spužvarstvo
Krapljane je krajem 17. stoljeća naučio brati i čistiti spužve svećenik fra Antun koji je došao s Krete. Najprije su lovili ostima s broda do 16 metara dubine. Polovicom 19. stoljeća imali su 40-ak spužvarskih brodica, a 1893. godine u izlov spužve uveli su prvi ronilački aparat – meki skafander ili tešku ronilačku opremu. Ribarsko društvo iz Trsta koje je podupirala Pomorska vlada u Trstu nabavilo je taj aparat i predalo ga poduzetniku Josipu Juriću. To je spužvarstvo unaprijedilo u vrlo unosnu gospodarsku granu.
Krapanjski spužvari su 1911. godine sa 16 ronilaca, šest ronilačkih aparata i 30 brodica osnovali spužvarsku zadrugu. Nakon Prvog svjetskog rata primili su financijsku pomoć za obnovu spužvarstva od Pomorske uprave pa je 1930. godine u Krapnju započela raditi mala radionica za obradu morske spužve. Nakon rata, godine 1947. osnovano je poduzeće Spužvar u okviru kojega je 1953. godine uređena velika rafinerija spužvi. U godinama koje su uslijedile spužvarstvo te u manjoj mjeri koraljarstvo se neprestano razvija i postaje zaštitni znak otoka Krapnja pa je tako ostalo i do današnjih dana.
Spužvarstvo je naprosto zaštitni znak Krapnja. Krapanjski spužvari su preživljavali i razne krize s obzirom na ograničenost lovnih terena, posebno u vrijeme kad se lov na spužve obavljao i s ronilačkim aparatima i brodovima na motorni pogon. Najbolja spužva može se naći samo na tvrdom uzobalnom dnu na pojedinim mjestima. Motorizirani brodovi i ronilački aparati brzo su iscrpili raspoložive zalihe pa su spužvari danas primorani pretraživati veće dubine.
Ronjenje teškom opremom bilo je sigurnije, a ekipa se sastojala od dva ronioca i nekoliko pomoćnika. Ronioci su se naizmjenično spuštali u more zbog tadašnjih sistema jednostrukih niskotlačnih kompresorskih pumpi za dobavu zraka koje su imali na brodovima. Ronioci su se jednom dnevno spuštali i na dubine veće od 40 metara. Od tada do danas Krapljani su razvili spužvarstvo i ronjenje do savršenstva. Iskustvo, kondicija i velika hrabrost krapanjskih ronilaca razlog je što su bili među prvim ronilačkim ekipama u poduzeću za spašavanje i tegljenje brodova (kasnije “Brodospas”) koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata završili na morskom dnu.
Najtraženija i najrasprostranjenija spužva u Jadranskom moru je Euspongia officinalis Adriatica – Dalmata Fina koja može biti veličine i do 40 centimetara u promjeru za što joj trebaju oko četiri godine, ovisno o području rasta jer je izrazito osjetljiva na uvjete u kojima živi. Idealni uvjeti za njen rast su toplo, slano, mirno i čisto more. Raste pričvršćena na grebenastome dnu na dubinama i do 200 metara. Najtraženija veličina takve spužve je oko 15 do 20 centimetara u promjeru. Zbog njenih svojstava, fine strukture i kompaktnosti ova spužva se smatra najkvalitetnijom spužvom na svijetu! Uz nju, tražena je i Euspongia officinalis lamella – slonovo uho koja je specifična po svojoj žilavosti i specifičnog je oblika te može narasti i do jednog metra. Jedna je od rijetkih vrsta koje mogu rasti na strmim liticama, ali i na pješčanom dnu. Jedinke su raspoređene na području rasta tako da rastu jedna pored druge pa ih na određenoj udaljenosti nema. Pojavljuju se u obliku jedne velike jedinke od oko 70 centimetara i oko nje nekoliko manjih promjera dvadesetak centimetara.
Ronilačke lokacije oko otoka spužvara
Razumljivo je samo po sebi da oko samog otočića Krapnja zbog blizine kopna i relativno jednoličnog i plitkog podmorja nema pretjerano zanimljivih ronilačkih pozicija, no zato širi šibenski akvatorij nudi pregršt itekako uzbudljivih lokacija.
Tmara
Iako nešto zanimljivijih lokacija ima i dosta blizu Krapnja (kao što je pličina sa zidom u neposrednoj blizini otočića Oblik), ipak je Tmara jedna od onih najinteresantnijih u blizini Krapnja. Tmara se nalazi u neposrednoj blizini kopna, otprilike na pola puta između Brodarice i Primoštena.
Zanimljivost Tmare sastoji se u tome što je ronilački privlačno nekoliko lokacija od kojih valja izdvojiti dvije. Prva od njih je indikativnog imena “Katedrala” koja se nalazi ponešto sjeverozapadno od samog otočića. Katedrala je zvonasta razvedena sika čiji vrh se nalazi na otprilike osamnaest metara pa je za pronalaženje nužna pomoć instrumenata, odnosno iskustvo dobrog poznavatelja podmorja. Zbog dubine i sidrenje može biti problematično pa je nužan oprez. Ronjenje može započeti jedino spuštanjem u plavetnilo po sidrenom konopu, ali se za ljetnih dana i u čestim slučajevima dobre vidljivosti vrlo brzo uočava nepravilan, razveden vrh sike. Nakon dolaska na vrh sike na izbor imate nekoliko opcija ronjenja uzduž vrlo razvedenih vertikalnih dijelova zidova. Na siki će sasvim sigurno biti poveći broj jastoga pa je ronjenje uvijek zanimljivo, a na istočnom rubu sike nalazi se još jedna manja pa zajedno tvore vrlo dinamičnu lokaciju. Južna strana sike obiluje žutim gorgonijama karakterističnima za ovdašnje podmorje.
Osim Katedrale, na Tmari se roni i na njenom jugozapadnom rtu koji također krije zanimljiv podmorski teren u formi manjih razvedenih zidova pa je kombinacija ovih dviju lokacija uvijek odličan izbor za cjelodnevni ronilački izlet.
Sokol
Otočić Sokol nešto teže ćete pronaći na karti, pripada šibenskom ili ako hoćete zlarinskom akvatoriju. Nalazi se jugozapadno od Zlarina i jedan je od manjih u tom akvatoriju, a nalazi se neposredno južno od poznatijeg Obonjana. Ronilačka lokacija je uzduž jugozapadnog zida koji se lako locira već pogledom na nautičku kartu, a i u stvarnosti je jasno da se na navedenom mjestu nalazi zid čija dubina prelazi granice rekreativnog ronjenja.
Na ovoj lokaciji sidrenje može biti otežano pa se zid često obilazi i ronjenjem u samo jednom smjeru (od toče A do točke B) te praćenjem ronilačke brodice uzduž cijelog zida. Ronjenje je klasično jadransko – vrlo lijepo na nešto većim dubinama od tridesetak metara. Zid je bogat žutim gorgonijama i spužvama sumporačama što je samo po sebi dovoljno da zaron učini ljepšim od prosjeka, ali i mnogim procjepima i usjecima pa ronjenje nikako ne može biti dosadno.
Plič Grbavac
Plič Grbavac nalazi se u primoštenskom akvatoriju, dakle nešto južnije i istočnije od gore spomenutih lokacija. Može se roniti na više načina, što ovisi o vašim prethodnim režimima ronjenja pa je zato uvijek zahvalna “stanica” na mnogim rutama krstarenja. Lako se uočava i pronalazi zbog uočljivo postavljenog metalnog znaka na samoj pliči te je sidrenje također razmjerno jednostavno.
Jugozapadnom stranom pliči prostire se vrlo dugi zid koji mjestimično prelazi i šezdesetak metara dubine pa se u tom slučaju roni načinom “glavnog” urona tog dana, ali je Grbavac zahvalna lokacija i za varijante drugog ili ponovljenog zarona u danu jer se sasvim korektan zaron može odraditi i na samoj pličini koja je vrlo zanimljiva.
Na najplićem dijelu mogu se zapaziti i ostaci stare oznake pličine u omanjem procjepu, a nešto dalje se nalazi i vertikalni ulaz u špilju koja je vrlo uska i opasna pa se ulazak u nju nikako ne preporučuje. Već su zabilježeni slučajevi stradanja neopreznih ronilaca (barem jedan) pa ju spominjemo samo zato da znate da se u nju nikako ne valja zavlačiti!
Žirje je najudaljeniji naseljeni otok šibenskog akvatorija i smješten je desetak milja jugozapadno od Šibenika, a također i na “crti” između Kornata i Primoštena. Već je dugo vremena vrlo dobro poznato da otok Žirje obiluje izvanserijskim ronilačkim lokacijama, ali ono što je Žirje definitivno učinilo lokacijom koju se nikako ne smije zaobići je danas već i u svjetskim razmjerima poznata lokacija talijanskog ratnog aviona, popularne Štuke (Junkers JU 87R – 2).
Olupina se nalazi na samo 27 metara dubine na južnoj strani Žirja i to relativno blizu obale gdje je vidljivost u pravilu uvijek vrlo dobra. Avion je potonuo na pješčano dno i leži kao da je spreman za ponovno polijetanje. Sam prizor je zaista fascinantan jer se na morskom dnu već nakon desetak metara dubine ugledaju obrisi gotovo cijelog aviona.
Nos aviona je razbijen i nedostaje pa prednji dio započinje pilotskom kabinom čiji pokrov nedostaje, a nažalost izgleda da su već neki pljačkaši posjetili olupinu pa nedostaje gornji dio upravljačke palice. Dijelovi komandne ploče se još vide, čak i većina instrumenata, a u stražnjoj kabini se prepoznaju uredno složeni okviri s mecima za strojnicu MG 15. Sama strojnica je, zajedno s okruglim nosačem koji je dio stražnje kupole, pronađena u neposrednoj blizini.
Krila aviona su gotovo neoštećena, a jasno se vide i pripadajuće MG 17 strojnice. S donje strane krila se jasno vide i zračne kočnice koje su “Stukama” omogućavale izvlačenje iz obrušavanja te instalacija s nosačima za dodatne spremnike goriva ili bombe. Trup je, osim prednjeg dijela, kompletan, a na repu aviona su vidljiva oštećenja horizontalnog stabilizatora i kormila.
Veliku reportažu o bombarderu Junkers JU 87R – 2 i ronjenju na ovoj olupini možete pročitati u osamnaestom broju SCUBAlife magazina.
Blitvenica
Blitvenica je zaista mali otočić (manji od 100 metara) na kojem je još davno izgrađeno zdanje svjetionika. Stjenovita obala je vrlo negostoljubiva pa je pristajanje, ali i sidrenje u blizini vrlo otežano. Postoje tek dvije uske “ploče” na koje možete baciti sidro manje barke, na jugoistočnoj i jugozapadnoj strani otočića, ovisno o vremenskim prilikama. Dobra okolnost je da s obje pozicije ronite na istom južnom zidu, samo iz različitih smjerova pa je svejedno odakle krećete.
Zid je prelijepa vertikalna litica prepuna žutih i crvenih gorgonija u kristalno čistom plavetnilu pa je ronjenje uvijek prava uživancija, pogotovo ako vas prati i sunčano vrijeme pa zrake svjetla prodiru duboko u podmorje. U jednom dijelu vertikalni zid se rascjepljuje tvoreći tako omanji kanjon na čijem se dnu na šezdesetak metara nalaze ostaci stare potonule koće. No, ona ni u kom slučaju nije atrakcija ove lokacije, već su to bogato obrasli zidovi. Kako je vidljivost uvijek odlična, pripazite se dubine i kontrolirajte svoje instrumente.
Plič Grmeni
Ako s Blitvenice krenete na istok, ili sa Žirja i uvale Tratinska točno na jug, na karti će vam se pored hridi Kosmerka i Vrtlac ukazati zanimljiva sika na samo dva metra dubine koja se službeno naziva Grmeni, ali ju svi lokalci zovu Garmeni. Pošto je ova sika vrlo plitka, nalazi se razmjerno jednostavno čak i pomoću jednostavnih orijentira (ili čak i samo izviđanjem svjetlijeg dijela morske površine), ali pri pristupu i sidrenju je ovdje potrebna doza opreza.
Uza sva uobičajena pravila o praćenju vremenskih prilika i maritimnih uvjeta, pazite! Zbog konfiguracije podmorja na ovoj mikrolokaciji znaju vladati vrlo jake struje, čak i pri bonaci nakon sidrenja uvijek netko mora ostati na čamcu. Struje mogu biti toliko jake da bismo ih mogli proglasiti najjačima na Jadranu i ponekada mogu dovesti do odustajanja od ronjenja (jer se fizički ne možete dovući s vrha sike do ruba zida). Ako su struje ipak nešto slabije, čeka vas vrhunsko ronjenje.
Od vrha sike treba zaroniti u smjeru istoka – sjeveroistoka gdje vrlo brzo započinje vertikalni lijepo obrastao zid koji se djelomično spušta i do šezdesetak metara dubine. Na ovećem platou na 45 metara dubine ugledat ćete nekoliko nezanimljivih većih komada nepoznatog brodoloma, ali slično kao i na Blitvenici, prava ljepota ove lokacije leži u onome što vam nudi majka priroda. Zateći ćete i nešto veće polje rjeđih žuto – crvenih gorgonija. Riblji svijet je također iznimno zastupljen i u zdravim količinama pa je vjerojatno ovdje i najbogatiji u žirjanskom akvatoriju.
Više o otoku spužvara i kolijevci ronjenja u Hrvatskoj te ronjenju oko njega možete pronaći u 43. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
