Ronjenje na dah je velikim dijelom mentalni sport koji se često prakticira u ekstremnim uvjetima pa je važno biti svjestan da je, osim fizičke kondicije i specifičnog treninga apneje, potrebno ispočetka učiti, a kasnije poznavati i gotovo svakodnevno prakticirati psihološke pristupe i metode mentalnog treninga.
Da biste postigli svoj cilj i postali vrhunski ronilac na dah, na samom početku vaše sportsko-ronilačke karijere trebate se suočiti s nekim činjenicama, jasno shvatiti u što se upuštate i s tim u vezi donijeti čvrste odluke.
Odluka – Vaša jedina granica ste Vi sami sebi
Zbog velikog broja faktora koji utječu na uspjeh u ronjenju na dah svaki nedostatak poželjnih predispozicija se uvijek u velikoj mjeri može nadoknaditi treninzima. To posebice vrijedi za one čimbenike uspješnosti koji su manje genetski uvjetovani. Dakle, vaše ronilačke sposobnosti će u konačnici biti otprilike onolike koliko ste spremni uložiti u njihov razvoj.
Nedostatak čvrste odluke o započinjanju i provođenju sustavnog kontinuiranog kondicijskog, mentalnog i specifičnog treninga ronilačke apneje je najveća, a često i jedina ozbiljna granica na putu do vrhunskih rezultata u ronjenju na dah. To ne znači da ćete lako i brzo postići rekordne dubine i daljine ronjenja ako dovoljno trenirate, već da će vaš napredak biti konstantan i neograničen sve dok predano i pametno trenirate. Za uspjeh je potrebno puno raditi, ali i naučiti kako najučinkovitije doći do cilja.
Ne postoji čarobna formula za uspjeh
Zapravo, na neki način ona ipak postoji, a recept glasi, “malo po malo – korak po korak”. Dakle, čarobna formula za uspjeh je ciljano upravljanje trenažnim procesom sa zadaćom postizanja malih pomaka u kontinuiranom napretku. Ne pokušavajte sve obaviti u jednom danu, u jednom tjednu, mjesecu ili godini. To je proces višegodišnjeg postupnog napredovanja i postajanja svakim danom sve boljim u svim važnim čimbenicima uspješnosti koji zajedno opisuju vrhunskog ronioca na dah.
Ne postoje čarobne trenažne metode
Ronjenje na dah se obično veže uz mit o nekim posebnim, tajnim, ponekad čak i nadnaravnim metodama treniranja. Da takve metode doista postoje, sigurno više ne bi bile tajna. Najučinkovitiji i najbrži način za osobni napredak je poštivanje stručnog i znanstveno utemeljenog pristupa u procesu trenažne transformacije. Nove, optimalne metode treninga nastaju u suradnji znanosti i trenažnog iskustva. Zato ronioci na dah trebaju svojim iskustvom i sudjelovanjem u znanstvenim studijama pridonijeti transferu novih znanja u trenažnu praksu. Važno je učestalo pratiti dijagnostiku vlastite treniranosti i učiti o kineziologiji, fiziologiji i psihologiji ronjenja na dah.
Disciplina
Vaše vrijeme je vaša najveća vrijednost koju posjedujete i najdragocjenija investicija. Ključno je koliko ste učinkoviti u upravljanju svojim vremenom. Postavite jasne ciljeve. Zapišite ih i podijelite u ostvarive manje korake. Zatim ih napadnite jednog po jednog. Stvorite rutinu. Uklonite iskušenja. Ne krivite neočekivane smetnje, poboljšajte svoj fokus na dosezanje zacrtanih ciljeva. Zadržite pozitivan način razmišljanja. Usredotočite se na napredak koji ste postigli. Disciplina ponekad može biti ono što mrzite raditi, ali stvorite privid da to radite kao da volite. Jednostavno morate tako postupati da biste bili bolji, ili najbolji. Disciplina čini današnji dan težim, ali sutrašnji dan lakšim.
Motivacija vs. rutina
Motivacija se često javlja kao potisnuti strah od prosječnosti. Jedina stvar koja stoji između vas i vašeg sna o tome da će te postati vrhunski ronilac na dah je odsutnost volje da pokušate vjerovati da je to stvarno moguće. Što vam više ljudi govori da je to nemoguće, to biste odlučniji trebali biti da im dokažete da nisu u pravu.
Općenito, kod ronjenja na dah iznimno je važna visoka motiviranost u smislu ustrajnosti u kontinuitetu treninga. Međutim, s motivacijom u ronjenju na dah treba biti vrlo oprezan. Biti visoko motiviran za postizanje osobnog rekorda prije pokušaja maksimalne ronilačke izvedbe je negativno za postizanje dobrih rezultata i također vrlo opasno za vlastitu sigurnost. Visoki stupanj akutne motiviranosti može uzrokovati nestabilnost neurotransmitera/modulatora/hormona – posebno kortizola i adrenalina – što uzrokuje povećanu potrošnju energije. Zbog precjenjivanja trenutnih vlastitih sposobnosti koje vodi do energetskog nedostatka na kraju urona te posljedičnog prelaska granice tolerancije mozga na pad parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi (hipoksemija) lako dođe do pojave gubitka motoričke kontrole (“sambe“), a potom i nesvjestice. Zahtjevne ronilačke izvedbe treba izvoditi rutinski, hladnokrvno i taktički proračunato.
Na početku trebate pomoć, znate li čiju?
U vašem trenažnom procesu i ronilačkoj izobrazbi trebaju sudjelovati stručnjaci koji posjeduju dovoljnu količinu teorijskih i praktičnih znanja. To će omogućiti primjenu adekvatnih metoda učenja i treninga, dobar izbor trenažnih sadržaja i optimalno doziranje opterećenja. Trebate li zbog toga na početku instruktora ronjenja na dah? Da, njegov zadatak je osposobiti polaznike tečaja za postizanje rekordnih osobnih maksimalnih ronilačkih performansi u okviru već postojećeg ograničavajućeg psihofizičkog potencijala, podučavajući ih osnovnim znanjima, tehnikama opuštanja, ronjenja, regulacije neutralnog uzgona, kompenzacije tlaka okoline i nekim drugim tehnikama i vještinama. Savjet za početnike je da ove osnove svakako prvo nauče od instruktora ili iskusnih ronilaca na dah jer se time isključuje automatizacija tehničkih i drugih grešaka koje je kasnije teško ispraviti (neekonomični pokreti ronjenja…).
Nadalje, trebate li i trenera te koja je uopće razlika između instruktora i trenera? Nakon usvajanja osnova, daljnji napredak će zahtijevati pomoć trenera kineziologa koji razumije metode treninga usmjerene na pozitivnu transformaciju funkcionalno-motoričkih i drugih specifičnih apneističkih sposobnosti i osobina, za što instruktor nije stručno osposobljen. To uključuje sustavnu primjenu svih progresivnih specifičnih opterećenja koja će pozitivno promijeniti fiziološki odgovor organizma, što potom rezultira većom sposobnošću ronjenja u apneji, izvan početnih ograničenja. Trener nadzire cjelokupni razvoj ronioca na dah, a ne samo mali dio.
Postavite jasne ciljeve
Stvorite viziju s jasnim ciljem. Snovi bez ciljeva su samo snovi. Jednom kad imate viziju, sve poteškoće postaju manje i rješive, a cilj bliži. Zatim odredite koje su vaše ambicije i koliko ste stvarno truda spremni uložiti u njihovo ostvarenje. Radite na sebi svakodnevno. Da bi postavljanje cilja bilo korisno, on mora biti realan, prihvaćen i dostižan. U tom slučaju postaje snažan motivator i izvor dodatne energije.
Ako cilj nije realan, ubrzo postaje teret i vrlo se lako razočarati pa čak i odustati. Cilj ne smije biti ni prelak, ni preopćenit; primjerice: “dat ću sve od sebe” ili “ronit ću bolje za mjesec dana”, jer je vrlo teško utvrditi je li uopće postignut, što nema motivirajući učinak. Umjereno teški, ali dostižni ciljevi su bolji. Ne moraju svi ciljevi biti usmjereni prema mjerljivom ishodu – rezultatu ronjenja, već prema samoj izvedbi, primjerice usavršavanje tehnike ronjenja. Na putu do ostvarenja glavnog dugoročnog cilja treba koristiti kratkoročne parcijalne podciljeve unutar manjih vremenskih ciklusa kao sredstvo motivacije i kontrole napretka.
Treba vam plan
Ako nemate plan, planirate neuspjeti. Da bi cilj postao ostvariv, mora postojati sustavan plan i strategija za njegovu realizaciju. Planom se utvrđuju ciljevi i zadaće trenažnog procesa u okviru vremenskih ciklusa potrebnih za njihovu provedbu te potrebnih kadrovskih, prostorno-lokacijskih i materijalno-tehničkih uvjeta. Svaki podciklus ima svoje ciljano usmjerenje prema kojemu je dominantno usmjeren.
U suvremenom natjecateljskom ronjenju na dah više nije dovoljno planirati rad samo unutar jednogodišnjeg trenažnog ciklusa. Vrhunski se uspjeh može postići samo višegodišnjom provedbom međusobno optimalno usklađenih trenažnih programa različitih ciljnih usmjerenja.
Program i organizacija
Odlučite li se za najambiciozniji cilj, odnosno želite li pokušati postati prvakom, morate biti svjesni da to zahtijeva maksimalnu organizaciju svih segmenata života jer tada treninzi postaju prioritet u odnosu na privatni život i obveze. Temeljem usvojenog plana za svaki vremenski ciklus programom je detaljno razrađena organizacija svih procedura koje uključuju odabir trenažnih operatora, sadržaja i metoda rada, doziranje opterećenja, mjesta rada, raspored treninga, odmora i natjecanja…
Prije nego što odustanete, pokušajte
Ako vaš plan ne uspije, promijenite plan, ali nikad cilj. Ako osjetite da je to ipak prenaporno za vas, sjetite se da su sve stvari teške prije nego što postanu lake. Preskočite sva žaljenja, iz loših iskustava i neuspjeha moraju proizaći samo naučene lekcije. Nije važno koliko sporo napredujete sve dok ne stanete. Ne uspoređujte se s drugima, osobito ne s prvacima. Jedina osoba koju bi trebao pokušati pobijediti je osoba koja ste bili jučer. Ako ne pokušate ostvariti svoje snove, nikad se ništa ni neće dogoditi.
Zadnje, ono što je najvažnije
Zabavite se ronjenjem i treningom ronjenja! Na kraju će sve biti dobro, postat će te vrhunski ronilac na dah. Ako u nekom trenutku preispitivanja onoga što radite procijenite da niste zadovoljni svojim rezultatima, odnosno da nije dobro, tada to samo znači da to nije kraj i da nakon određenih korekcija u planu i programu vaše trenažne pripreme nastavljate sa svojim projektom.
Više o ovoj temi možete pronaći u SCUBAlife magazinu broj 50.
Dr. sc. Ivan Drviš je najtrofejniji trener ronjenja na dah na svijetu i dugogodišnji trener hrvatske reprezentacije ronjenja na dah, predavač na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, organizator i voditelj obrazovnog programa za trenere ronjenja na dah i podvodnog ribolova na Sportskom učilištu u Zagrebu te autor i koautor četrdesetak stručnih i tridesetak znanstvenih radova objavljenih u visokoindeksiranim međunarodnim časopisima iz područja fiziologije i kineziologije ronjenja na dah.
