Iako nam je tu, na dohvat ruke, Grčku rijetko smatramo zanimljivom ronilačkom destinacijom – je li to opravdano?
Grčka za ronilačke turiste ima nekoliko zanimljivih odredišta, a najpoznatija su Krf i Kreta. Doduše, u detaljnijoj razradi Grčke našlo bi se još mnogo ronilačkih lokacija koje zaslužuju pažnju (Santorini, Mykonos, Zakynthos i mnogi drugi grčki otoci…). Ipak, na Krfu je najpoznatija grčka ronilačka lokacija (Kolovri Paleokastritsa), a do Krfa možete razmjerno jednostavno doći čak i automobilom prolazeći usput zaista egzotičnim rutama. Kad uzmete u ruke zemljopisnu kartu pronaći ćete Krf na samoj granici Albanije i Grčke, u Jonskom moru.
U scenariju putovanja automobilom do Krfa, ako kao referentnu točku uzmemo Ljubljanu ili Zagreb (neka se ne naljute ronioci iz drugih krajeva), nameću se dvije jednako zanimljive opcije dolaska. Prva je ruta preko Beograda i Skopja pa prema gradu Ioannina u Grčkoj te luci Igoumenitza. Udaljenost je nešto više od tisuću kilometara, a srpski roštilj, makedonska mastika te nacionalni parkovi Peristeri i Pindou u Grčkoj primamljivi su razlozi u korist ove rute. S druge strane, ako pak više volite “morsku” rutu i ako imate želju prespavati na jugu Hrvatske, onda će vam puno primamljivija ruta biti ona “Dalmatinom” do Dubrovnika, zatim obalom Crne Gore te kroz egzotičnu Albaniju preko Skadra i Tirane do Sarande na jugu i prijelaza u Grčku prema Igoumenitzi. Da se samo kratko zadržimo na Albaniji; ceste su mnogo bolje nego u Crnoj Gori ili Makedoniji pa je četiristotinjak kilometara vožnje kroz ovu zanimljivu zemlju više nego ugodno. U obje predložene rute morate stići do lučkog grada Igoumenitza gdje “lovite” česte trajekte za Krf, čak i u zimskom periodu. Vožnja trajektom traje otprilike sat i pol.
Krf – grčki zeleni otok
U žestokoj konkurenciji turističkih bisera grčkog otočja Krf i danas zauzima visoko mjesto. Klasični turizam čini Krf jednom od najomiljenijih destinacija za odmor, a ujedno i jednom od najbogatijih regija u Grčkoj. Sama riječ “Krf” je slavenska izvedenica originalnog imena otoka Kerkyra (ili čak i latinski Corcyra), dok je uvriježen i anglosaksonski naziv Corfu. To je najsjeverniji grčki otok i pripada administrativnoj regiji Jonski otoci. Sjeveroistok otoka “gleda” na Albaniju, a dijeli ih kanal širok tri kilometra u najužem i 23 kilometra u najširem dijelu. Na Krfu postoji međunarodna zračna luka kao i sveučilište na kojem se podučavaju grčka povijest i jezik, glazba, kao i bibliotekarstvo. Veličina otoka je oko šestotinjak kvadratnih kilometara pa je zgodna usporedba Krf – Krk. Ako poznajete zemljopis Hrvatske, znate da je veličina Krka kakvih četiristotinjak kvadratnih kilometara. Na Krfu, 50% većem otoku, smjestilo se gotovo sto tisuća stalnih žitelja. U usporedbi s ostalim dijelovima Grčke, zbog svoje vrlo bujne vegetacije, Grci su ovaj otok nazvali i “zeleni otok”.
Zanimljiv je postanak imena otoka koje je vezano uz grčku mitologiju. Prema njoj, otok je dobio ime po kćeri riječnog boga Asopa, nimfi Kerkiri koju je oteo bog mora Posejdon te ju kasnije doveo na otok. U Homerovoj Odiseji čitamo da je Odisej ovdje našao sklonište na kraju svojih lutanja gdje su ga ugostili kralj Alkinoj i njegova kćerka Nausikaja. Burna antička povijest otoka povezana je mnogim ratovima (u jednom trenutku je krfska morska flota bila druga najjača u Grčkoj), a zanimljivo je da je Krf bio i prva rimska provincija u Grčkoj. U srednjem vijeku, razvojem pomorstva, Krf postaje strateški važna točka na rutama prema istoku pa ga naizmjence osvajaju kraljevina Napulj te Venecija.
Novi vijek vezan je za stalne ratove protiv Turaka, a stanovnici su posebno ponosni na ovaj period jer je Krf jedna od rijetkih grčkih provincija koju Turci nikada nisu osvojili u potpunosti. Razlog tomu je postojanje tvrđave Angelokastro na zapadnoj strani otoka koja se nalazi na nepristupačnoj uzvisini pored današnjeg naselja Paleokastritsa. Povijest otoka vezana je na neki način i za bivšu Jugoslaviju; ovdje je 1917. godine potpisana Krfska deklaracija kojom je zaključeno stvaranje Jugoslavije.
Kao što smo napomenuli, Krf je danas jedna od najpoznatijih grčkih turističkih destinacija, a ronjenje je samo jedna od aktivnosti kojima se ovdje možete baviti. Prije svega je otok prelijepo mjesto koje ima štošta za ponuditi. Otokom dominira glavni grad Kerkyra koji je ujedno i luka za pristanak trajekata s kopna, velikih cruisera te se u njemu nalazi zračna luka.
Veduta grada obilježena je velikom “Starom utvrdom” – današnjim muzejem koja je tek uskim kanalom odvojena od obale, a u njoj kao da je sadržana kompletna povijest otoka. Pored utvrde nalazi se i hram Svetog Georga. Osim Stare utvrde, u samom gradu postoji i Nova utvrda, a svaku ozbiljnu turističku turu valja započeti u starom dijelu grada, pomalo konfuznoj mješavini svakojakih arhitektonskih stilova, od bizantskog, venecijanskog pa do francuskog i ruskog.
Ako ste na Krf stigli automobilom, nemojte propustiti obilazak kompletnog otoka. Od surovog izgleda rta Drastis na samom sjeveru otoka uz pogled na albansku obalu pa sve do pješčanih plaža na krajnjem jugu otoka oko gradića Lefkimmi. Od brojnih manjih mjesta na otoku treba izdvojiti Paleokastritsu koja se nalazi na sjeverozapadu otoka, kojih dvadesetak kilometara od Kerkyre. Nekoć ribarsko mjesto, danas je jedan od većih turističkih centara, a u neposrednoj blizini nalazi se legendarna utvrda Angelokastro zahvaljujući kojoj su stanovnici stoljećima odolijevali najezdama Otomanskog carstva. Do tvrđave se može autom uskom cestom u planinama. Čuli ste već za tradicionalnu grčku lijenost? Ovdje je ona institucionalizirana. Ulaz u tvrđavu se naplaćuje, ali poslije tri popodne sve je zaključano i nema šanse da ju posjetite u popodnevnim satima. Uostalom, slična situacija je i s bankama, muzejima pa čak i privatnim malim dućanima.
Grčka i ronjenje
Možda ste nekada načuli priče da je ronjenje u Grčkoj zabranjeno? U tome je bilo dosta istine. Nemojte se začuditi što će i danas, kada u Grčkoj kažete da ste ronilac, vaš domaći sugovornik vjerojatno posumnjati da ste ondje samo zato da izronite kakav antički artefakt (amforu, kovanicu, oružje) i da ga otuđite, to jest odnesete iz Grčke. Takva situacija bila je i službeni stav vlasti – rekreativno ronjenje u Grčkoj je doista bilo uglavnom zabranjeno, to jest ograničeno na svega nekoliko mikrolokacija poput Limanaki uvale pored Atene, nekih dijelova Mykonosa i Krfa. Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj je ronjenje u Hrvatskoj dozvoljeno samo na Murteru, uvali kraj Poreča i jugu Krka. Zaista nezamislivo! Kazne za ronioce bile su poprilično žestoke, od oduzimanja opreme i plovila pa sve do protjerivanja iz Grčke. Zbog svega toga i dan danas Grčku većina ronilaca ne doživljava kao privlačnu destinaciju, iako bi trebalo biti posve jasno da tisuće otoka i vjerojatno jedna od najrazvedenijih obala na svijetu krije nebrojene mogućnosti za uživanje roniocima svih kategorija i svih područja interesa.
Tek 2006. godine, i to na inicijativu Europske Unije koja je praktično natjerala Grčku na to kao svoju članicu, grčke vlasti drastično mijenjaju regulativu i ronjenje prestaje biti ilegalna aktivnost. Time počinje razvoj rekreativnog ronjenja u Grčkoj. Tada se otvaraju brojni ronilački centri širom Grčke i ona se pojavljuje kao nova destinacija na globalnoj ronilačkoj karti. Jasno, zbog velikog broja i danas neistraženih antičkih lokaliteta postoje neke zone zabrane ronjenja i zabrane vađenja artefakata, ali to je posve očekivano. Sličnu situaciju imamo i mi u Hrvatskoj.
Krf je dakle u “mračnoj ronilačkoj prošlosti” bio jedna od rijetkih grčkih destinacija gdje se smjelo roniti, iako i tamo ograničeno, ali je na Krfu danas ronilački turizam ipak bolje razvijen nego u ostatku Grčke. Na otoku se nalazi desetak centara koji se ni po čemu ne razlikuju od onih u ostatku Europe, a klijentela je uglavnom njemačka, engleska i skandinavska. Ronilačka sezona traje nešto duže nego ona u Hrvatskoj zahvaljujući blažoj klimi i općenito bolje razvijenom turizmu, dakle od ožujka pa do studenog. Interesantan segment ronilačke industrije u Grčkoj je i cijena zarona koja kao da je dogovorena na nivou cijele Grčke – 30 eura (a ponegdje i više) je minimum koji ćete plaćati bez opreme i to samo u sklopu kakvih višednevnih paketa. Nikakvim akrobacijama poput broja ljudi ili broja zarona ne možete se spustiti ispod te “čarobne” granice, a za pojedinačno ronjenje plaćat ćete i više.
Ronjenje na Krfu
Kolovri Paleokastritsa
Za našu ronilačku bazu na Krfu odabrali smo Paleokastritsu, i to zbog blizine Kolovrija te ronilački centar “Achilleon diving”. Jutarnje i popodnevno ronjenje je standard na kakav smo već navikli u većini europskih centara. Najpoznatija ronilačka lokacija na Krfu je Kolovri, punim imenom Kolovri Paleokastritsa. Radi se o hridi veličine dvjestotinjak metara koja se nalazi nekoliko milja južnije od Paleokastritse, par stotina metara udaljenoj od kopna. Inače se i na sve lokacije u okolici odlazi većim gumenjacima.
Kolovri se može odroniti na nekoliko načina jer je u neposrednoj blizini još jedna, da tako kažemo, trostruka sika. Prvi način je sidrenjem na južnoj strani hridi kada se odmah nakon zarona upućujemo na sike koje su u podmorju spojene s hridi. Uz duboki ambis (dno je na više od šezdeset metara) krećemo se hrptom koji spaja hrid i sike te se penjemo na najbližu čiji vrh je na dvadesetak metara. Odmah uz nju se nalazi sljedeća s vrhom na petnaestak te posljednja, najudaljenija od hridi s vrhom na desetak metara. ovdje gotovo sigurno nailazite na jata mediteranskih barakuda, odnosno škarama.
Uz svodove sika nailazi se na pokoju kirnju te jata fratara i ušata. U rupama ima i dosta murina, ali ono što iznenađuje je sivilo samih zidova na kojima nema baš previše sesilnih (“pričvršćenih”) organizama. Ovdje ni u kom slučaju nećete vidjeti gorgonije pa čak niti svuda prisutne alge ovdje nisu mnogobrojne. No, more je zato kristalno čisto i u prosjeku (iako je i to varljivo) ima nešto više ribe nego na sličnim lokacijama u Hrvatskoj.
Drugi način obilaska Kolovrija je ukrug oko masiva hridi, dakle bez odlaska na prije spomenute sike. Glavni motiv onda postaje veliki podvodni luk ili “arch” kako ga ovdje zovu, koji se nalazi na jugozapadu hridi. Otvor luka seže od pet pa sve do 45 metara. Obilazak Kolovrija ukrug je također zanimljiv, kao da se krećete beskonačnim zidom te istražujete sve njegove takne. Zaron obično završava na većem platou sa zanimljivim stijenskim formacijama, jedinom dijelu Kolovrija koji je nešto plići i gdje je sidrenje jedino i moguće. Lokacija je sasvim sigurno najbolja na Krfu i vrijedna je i ponovljenih ronjenja, ali da baš spada u sam vrh svjetskih lokacija, to bi ipak bilo malo pretenciozno. Otprilike ju možemo usporediti s hrvatskim sikama na Kornatima. Bit će nešto ribe, dobra vidljivost i lijep teren.
Liapades reef
Drug ronilačke lokacije nalaze se u okolici. Jedna od njih je Liapades reef koji se nalazi na otvorenom moru, ali nešto bliže od Kolovrija. Sika s vrhom na četiri metra koja je veličine idealne za obilazak jednim ronjenjem ukrug. I ovdje se primjećuju potpuno ogoljeni zidovi pa izgleda da je to pravilo za ovo područje.
Na Liapadesu se nalazi zanimljivo grotlo kojim se spuštate pa izranjate na boku sike na dvadesetak metara, a sjeverni dio je najdublji s pijeskom na pedesetak metara. Vrijedi slično pravilo kao i u Hrvatskoj – što je dublje, to je više ribe. Termokline ipak nema, odnosno naslućuje se lagana promjena temperature, ali tek ispod trideset metara pa je more i u listopadu ugodnih 24 -25 stupnjeva Celzija.
Manastir, Skeloudi i The hole of Ha
U neposrednoj blizini prije spominjanog manastira (ispod same stijene na kojoj se on nalazi) nalazi se zanimljiva lokacija s dva podvodna tunela i još nekoliko špiljica i svodova koje se isplati istraživati. Pošto se cjelokupno ronjenje odvija do dvadesetak metara dubine u pravilu se na “Manastiru” (tako se zove i lokacija) roni popodne, kao drugo ronjenje, a tada i Sunce najbolje osvjetljuje terene. Vrlo slična ovoj je i lokacija koja je nešto udaljenija, na klifovima podno legendarne (također proje spomenute) utvrde Angelokastro.
Lokacija Skeloudi podsjeća na onu na Kolovriju, iako je manjih dimenzija i nema toliko dubine. Hrid se također odronjava kružnim obilaskom, a zanimljivom ju čine ogromna jata ušata koja se redovito okupljaju na južnom platou pored kojeg se nalazi i mala statua nekog lokalnog božanstva.
Nešto južnije od Paleokastritse, otprilike u razini Liapadesa, nalazi se lokacija “The hole of Ha”, podvodna špilja usječena u kopno Krfa koja nas može podsjetiti na neobičnu kombinaciju špilje na Malim Srakanama pored Lošinja i one na Zaklopatici pored Vela Luke.
Više o Krfu i još mnogim ronilačkim lokacijama u tom podmorju te zašto (ne) otići na ronjenje na Krf potražite u 22. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
