Kukuruzovića špilja smještena je na samoj granici Like i Korduna u mjestu Gornji Vaganac, a stanovnicima toga kraja često je služila kao sklonište.

Da biste stigli u ovaj, jedan od najljepših predjela Hrvatske, treba se zaputiti plitvičkom cestom koja spaja Zagreb s jugom Hrvatske i zaustaviti se u mjestu Rakovica nešto sjevernije od Plitvičkih jezera. Od glavne ceste u Rakovici (to jest Grabovcu) skreće se prema Gornjem Vagancu putem preko Drežnik Grada, a u Gornjem Vagancu treba doći do zadnjih kuća te nakon mostića stotinjak metara pješačiti s ronilačkom opremom do ulaza u špilje.

Bez obzira na to što je ime špilja u jednini, radi se o dva speleološka objekta povezana u jedan sustav – jedan ulaz koji stanovnici i zovu Kuruzovića pećina te izvor u špilji koji danas speleolozi nazivaju Kukuruzovića špilja. Kuruzovića pećina je suha horizontalna špilja duljine 200-tinjak metara koja se na kraju spaja s izvorom u njegovom prvom ulaznom dijelu.

Za speleologe i speleoronioce posebno mjesto je dobila upravo Kukuruzovića špilja jer se radi o povremeno aktivnom izvoru, a ostatak godine o suhom speleološkom objektu. Posebnost ovoga izvora je što se radi o vrlo velikom špiljskom kanalu koji za svega nekoliko sati od suhog objekta postaje neobuzdani vodeni izvor. To je vrlo važno jer, ako se ronioci nađu unutra kad dođe vodeni val, teško da bi se uspjeli izvući neozlijeđeni. Prilikom velikih voda izvor stvara kršku rijeku širine oko četiri do pet metara i dubine i preko četiri metra.

Kristalno čista voda posebna je specifičnost ove špilje jer u njoj nema sedimenta, što znači da ga voda gotovo nikada ne nanosi, već je i u najjačim bujicama tok vode vrlo bistar. Zanimljivo jer su svi okolni izvori pa i obližnja rijeka Korana u pravilu zamućeni (mliječni) zbog velike količine sedimenta. To upućuje na činjenicu da se ova špilja “hrani” vodom s neke veće dubine, a nikako iz površinskih tokova.

Zaron u Kukuruzovića špilju u pravilu (ovisno o nivou vode) započinje u kristalno čistom jezercu pri samom ulazu koje se dosta strmo spušta prema dubini. Ponekad se, za sušnijih razdoblja, dešava i da jezerce “nestane” pa se zaranja neposredno u samome ulazu. To ovisi o količini vode koja se mijenja iz dana u dan.

Kad je jezerce “aktivno”, zaranja se uz sipar idealno izbrušenih i zaobljenih malih valutica i kamenčića te se ubrzo dolazi u prvu veću dvoranu. To je vjerojatno najljepši dio špilje u kojem možete vidjeti bajkoviti prizor izrazito bistre vode, dnevne svjetlosti koja lako prodire i pogleda na ostatak ekipe speleoronilaca koji vas slijede u špilju.

Špilja se iz te dvorane nastavlja kroz horizontalni kraški tunel lećastoga oblika koji je širok oko pet metara, ali samo oko 1-1,5 metar visok. Tunel je nastao erozijskim djelovanjem jakih vodotoka, a nakon toga tunel se nadovezuje (nakon svega 30-tak metara) na cjevasti kanal.

Dojam je gotovo kao da ste došli u drugu špilju jer sve je okruglog, cjevastoga oblika i tu se dolazi do zanimljive razgranate formacije više kanala koji se poslije ponovo spajaju u jedan kanal. Dubina ronjenja nakon nekih stotinjak metara od je svega 15 metara. No, onda se špilja po prvi put nešto strmije spušta u dubinu do preko dvadeset metara. Odatle dubina špilje počinje dosta varirati, a jedan veći kanal spušta se na 25 metara pa se nakon toga podiže gotovo do nule, ali se formacija kanala potom ponovo laganim nagibom spušta na dubinu veću od 30 metara.

Duljina cijele špilje je oko 500 metara sa suhim dijelom Kuruzovića pećine, dok je dio koji kroz koji se roni dugačak nekih tristotinjak metara. Treba naglasiti da su dubine spomenute u ovom tekstu samo uvjetne jer direktno ovise o tome kolika se količina i tok vode datog trenutka nalaze unutar špilja.

Ono što je zanimljivost ovoga špiljskog sistema je da je kompletan profil opisanoga ronjenja nerijetko moguće u sušnim razdobljima prehodati po suhom, bez ronilačke opreme, a da stvar bude još interesantnija, za sada se ne zna kuda špilja odlazi dalje. Tolika količina vode ne može doći iz male rupe pa je vjerojatno da će daljnja istraživanja pronaći ili “povezati” ovu špilju s izglednim značajnijim podzemnim vodotocima, a možda i s nekim drugim špiljskim formacijama. Ne bi bilo nevjerojatno da se u budućnosti otkrije da je Kukuruzović ustvari samo jedan krak ili “odušak” kakve veće podzemne krške tvorevine.

Više o ronjenju u ovoj zagonetnoj krškoj ljepotici pročitajte u osamnaestom broju SCUBAlife magazina.