Mnoge turističke destinacije s pravom se bore za titulu one najljepše na svijetu, no ta borba je odavno riješena u korist Maldiva. Ne vjerujete ili se ne slažete? Onda niste bili na Maldivima!
Jedno je sigurno, Maldive ćete zapamtiti za cijeli život već od prve sekunde kada ih ugledate iz aviona kojim slijećete na glavni međunarodni aerodrom na Hulhule otoku pored glavnoga grada Malea. Nestvarne scene poput biserne ogrlice razbacanih atolčića tirkizno zelene boje u fantastičnom plavetnilu jednostavno nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Kad se nađete na Maldivima, stvarno ćete “završiti“ u jednom od resorta upravo onakvih kakve vidite i na reklamnim slikama. Mali otočić, nestvarno bijeli pijesak, red palmi i tirkizno more koje je samo vaše. Na otočiću postoje samo čarobni mali bungalovi i recepcija s restorančićem te obvezno ronilački centar. Ako baš želite, možete provesti i cijeli dan na svojem komadiću raja da ne susretnete nikoga jer, ako je na otoku više od pedeset ljudi, onda se radi o izrazito velikom maldivskom resortu, kakvi su u manjini. Osim čarobnog odmora za svakog, Maldivi su, naravno, i nadaleko poznata ronilačka destinacija. Je li ujedno i najbolja na svijetu? E, tu ćemo se ipak malo zaustaviti i priznati da postoji još nekoliko destinacija koje su barem jednake kvalitete ronjenja kao i ovdje. Ne možete nikako reći da su Maldivi bolji od Galapagosa, Rangiroe, Fijija ili Raja Ampata u Indoneziji. No, isto tako, teško je Maldive svrstati u “razred niže“ u odnosu na prije spomenute ronilačke rajeve. Tako da, najpoštenije bi bilo reći da su Maldivi top ronilačka destinacija, ravnopravna sa svima ostalima koje možemo uvrstiti među “najbolje na svijetu“, ali uz jednu bitnu odrednicu! Ako spojimo kvalitetu ronjenja s kvalitetom destinacije same po sebi, onda Maldivi uvjerljivo odnose prvo mjesto. Ukusi se razlikuju, ali rijetko tko može pružiti suvisli protuargument.
Ovo koraljno otočje nalazi nešto južnije od Indijskoga potkontinenta, na samom ekvatoru. Ronilački turizam je glavna privredna grana ove države, što je vjerojatno jedinstveni slučaj u svijetu. Stanovništvo je pretežito islamske vjeroispovijesti, a glavni grad je Male koji se nalazi na istoimenom atolu. Maldivi se sastoje od desetak većih atola sastavljenih od stotina malih čarobnih pješčanih otočića od kojih je danas manje od stotinu pretvoreno u resorte, a većina je nenaseljena ili na rijetkima obitavaju domoroci. Gotovo da vas i sam spomen imena resorta – otočića mami na dolazak. Bandos, Kanifinolhu, Embudu, Velavaru, Alimatha, Kuredu…. čak i imena su čarobna.
Maldivi za ronioce pružaju nekoliko gotovo jednako atraktivnih opcija pa ih generalno možemo podijeliti u resort ronjenja ili krstarenja. Ako vam je važna osama i hedonističko uživanje na vlastitoj plaži uz laganu dnevnu zanimaciju u vidu dva – tri ronjenja dnevno, onda su resorti pravo rješenje za vas. Baš svaki od resorta na Maldivima ima i vlastiti ronilački centar pa možete odabirati i na slijepo, ako želite “samo“ čistu ronilačku uživanciju. Ako vas privlače baš susreti s određenim životinjama ili lokacije kao što su Hanifaru Bay radi plesa manti, Rashdoo atol zbog čekićara ili južni Ari zbog kitopsina, onda se morate malo i informirati prije puta, barem radi povoljnoga doba godine i određenih centara koji vode na baš takve lokacije.
Druga vrlo zanimljiva opcija koja uključuje resorte su ronilački centri koji u ponudi imaju “no – limit diving“. Na takvim mjestima se, radi povoljne konfiguracije grebena, nudi fiksna cijena za tjedni ronilački paket u kojem se roni bez ograničenja – do mile volje na “house reefu“. Tjedni paketi od po 300 do 400 eura vam omogućuju i preko dvadeset ronjenja, naravno, ako ste fizički dovoljno spremni. Vrlo povoljna opcija za fanatike ronjenja, ili primjerice za fotografe koji tako mogu u miru “raditi“ na željenim motivima.
No, danas su ronilačka krstarenja (popularni safariji) sve omiljenija. U prošlosti razmjerno rijetka (pa shodno tome i skupa), danas su sve češća pa im je cijena ozbiljno pala te danas nije nikakav problem pronaći krstarenja za manje od 1500 eura (bez leta, naravno). Kao što i pretpostavljate, na krstarenjima se ciljano obilaze najbolje lokacije, obično na potezu jednog ili dva veća atola pa su postala vrlo popularna i tražena, a cijena im pada i dalje radi sve veće ponude. Kvaliteta brodovlja je standardizirana pa ćete sasvim sigurno imati pristojnu razinu luksuza. Dvokrevetne kabine s vlastitom kupaonicom, klimom, televizorom morali bi biti standard, uz paket od kojih dvadesetak ronjenja tjedno. Najpopularnije su tjedne ture koje polaze iz glavnoga grada Malea pa atolom Male south do jednog od najvećih – Ari atola. Postoje i neke ekskluzivnije ture duljeg trajanja prema krajnjim južnim atolima poput onog Nilandhoo south, no one su ipak nešto skuplje. Tura Male – Ari je, iako standardna, zaista vrhunska i pružit će nezaboravne trenutke.
Ronilački safari života
Nakon uživanja u pogledu pri slijetanju i toplinskom šoku nakon izlaska iz klimatiziranog aviona (a i uzdaha olakšanja nakon što ugledate vlastitu opremu na pokretnoj traci za prtljagu), jedva ćete čekati ukrcaj na brod kojim ćete se zaputiti na neke od najljepših lokacija na svijetu. Klasična maldivska tura od Malea prema jugu prva ronjenja podrazumijeva na atolu Male Nord gdje se nalaze neki od najstarijih resorta na Maldivima. Vjerojatni odabir je Kurumba reef, klasičnoga maldivskog scenarija.
Već ovdje se susreću white tip morski psi i kornjače, mada lokacija nije ni izbliza spektakularna. No, jednostavna konfiguracija i slabe struje su idealne da vaši vodiči dobiju dojam o ronilačkoj grupi i shodno viđenom organiziraju daljnja ronjenja. Neka od njih će biti nešto zahtjevnija pa oprez nikada nije naodmet.
Alimatha jetty
Ronjenje na molu Alimatha resorta je zaista fascinantno i gotovo da ne vjerujete u što gledate. Radi se o noćnom ronjenju koje započinje tik pred mrak da se upoznate s terenom, blagom pješčanom padinom. Na prvi pogled ništa naročito, međutim prava akcija kreće s mrakom kada iz tmine počinje nailaziti sve više i više zaista velikih nurse sharkova, pomalo komične vrste morskih pasa s izrazito malim očima i s karakterističnim brkovima.
Vama preostaje samo da kleknete na morsko dno i uživate u čarobnom prizoru pred sobom. Nurse psi kruže oko vas i povremeno se spuštaju na pješčano dno. Izrazito su noćne životinje i tada se hrane račićima, hobotnicama, sipama i sitnijom ribom. Alimatha im je interesantna jer svjetla resorta privlače upravo njihovu hranu pa ronioci imaju prilike za ekskluzivni doživljaj. Osim nurse pasa, odjednom se pojavljuju i ogromne raže pa čak i omanje tune. Preostaje vam samo da s nevjericom promatrate što se događa. Nurse psi su već naviknuti na prisustvo ronilaca pa dopuštaju čak i dodirivanje, a raže promjera i do dva metra gotovo se zabijaju u ronioce rujući po pijesku tražeći sitne račiće i školjkaše. Upravo je smiješno kako psi povremeno legnu na pijesak tik pored ronilaca, baš poput vjernih pasa.
No, ono što stvarno ostavlja bez daha događa se u nastavku kada sve veći broj nurse sharkova počinje kružiti naokolo, gotovo zakrivajući cjelokupni horizont. Ne možete ih ni prebrojiti pa nije jasno ima li ih četrdesetak ili dvije stotine.
Ari atol
Drugoga dana krstarenja vrlo vjerojatno (ovisno o vremenskim prilikama) slijedi preseljenje na Ari atol, jedan od najpoznatijih na Maldivima. Atoli su inače vrlo niski (najveća prirodna nadmorska visina na Maldivima iznosi nevjerojatna dva metra) pa ih s broda gotovo i ne primjećujete, uz izuzetak brojnih otočića s palmama. Cilj je krajnji jug atola, lokacija Maamigili channel. Kanal se nalazi između atola Ari i Nilandhoo, a glavna atrakcija ovdje su kitopsine koje se mogu susresti gotovo cijele godine. Glavna sezona za kitopsine je otprilike između travnja i rujna (kada je more bogatije planktonom pa se kitopsine skupljaju u okolici), ali na ovom mjestu je realno očekivati ih i gotovo cijele godine, osim od studenoga do siječnja. Kitopsine patroliraju manjim dubinama uzduž kanala pa će iskusni brodari najprije određeno vrijeme kružiti lokalitetom i upravo ih vizualno spaziti. Nakon toga, kao u vojsci, slijedi “uzbuna“ i užurbano opremanje te juriš dhonijima, pomoćnim brodicama do ciljanog mjesta. Roni se u izrazitim strujama i susreti s kitopsinama su generalno kratkotrajni, ali ovo je još jedna stvar koja se pamti za cijeli život. Goleme grdosije lagano klize uza samu površinu, a vi trebate mahati perajama kao ludi da održite korak s njima, pa koliko izdržite. Nimalo jednostavno, ali nezaboravno. Roni se i s bocama, ali i na dah.
Nakon SCUBA ronjenja slijedi odmor na brodu, ali kapetan i posada neprestano patroliraju područjem i čim se ukaže nova prilika skače se u more, makar i samo s maskom i disalicom. Cijeli dan se provodi u akvatoriju od nekoliko kvadratnih kilometara. Kitopsine jesu morski psi, po mnogima jedni od najljepših. Karakteristična, velika, gotovo pravokutna glava s malim očima i širokim ustima kojima filtriraju more (hrane se planktonom i eventualno manjim ribicama), a dužina im može doseći u pravilu preko deset metara. Ono što svi pamte su nevjerojatno lijepe šare sastavljene od bijelih pruga i točkica na modrikastom tijelu. Ne bježe od ljudi jer ih ne smatraju prijetnjom (kao uostalom ni bilo što drugo u oceanu), ali je njihovo praćenje u moru ravno ozbiljnom kardio treningu. U pravo doba godine kitopsine možete susresti i na nekim drugim lokacijama, ali isključivo na pučini uz glavne atole gdje prevladavaju konstantna strujanja i more je bogato planktonom. Zbog toga su susreti i puno vjerojatniji u doba kišnih monsuna od svibnja pa do rujna – listopada. Kišni monsuni ni u kom slučaju ne znače konstantnu kišu, kao što biste možda očekivali za prašume Amazone ili Vijetnama. “Kišna“ sezona ovdje podrazumijeva četiri do pet kišnih dana mjesečno kada kiši sat ili dva dnevno.
Noćno ronjenje s mantama
Još jedan od nesumnjivih “highlightsa“ ronjenja na Maldivima su i mogući susreti s gracioznim mantama. Daleko najpoznatija lokacija je Hanifaru bay koja se nalazi na nešto sjevernijem Baa atolu pa ona nije dio ovakve “klasične“ rute. “Hanifaru madness“ je najbolje doživjeti krstarenjem na sjeveru ili odsjedanjem u nekoliko lokalnih resorta. No, manti na Maldivima ima posvuda pa je samo pitanje kako ih pronaći… Za vrijeme visoke sezone i tijekom dana to je vrlo teško, mada se dešava. U niskoj kišnoj sezoni susreti su češći, pogotovo unutar Ari atola u mnogobrojnim lagunama. Susretali smo ih na lokacijama Moofushi reefa i Mafusha thilla, ali spektakl slijedi tek na noćnom ronjenju. Brod se jednostavno usidri bilo gdje u pogodnoj laguni (u našem slučaju pored Fesdu otočića) i upale se jaki brodski reflektori tik nad površinom.
Svjetlo privlači planktonske organizme, a plankton privlači mante. Za samo nekoliko minuta čarolija počinje jer slijedi nezaboravni ples manti. Vaše je samo da se opremite i kleknete na plitko dno. Sat vremena se nećete ni pomaknuti uživajući u gracioznom lebdenju bilo samo jedne, bilo pet – šest manti koje se ustvari mahnito hrane besplatnom večerom. Raspon krila im je barem dva metra, ronioci im ne smetaju, a čini se i da im gode mjehurići draškajući ih po tijelu. Nije rijetkost ni da se mante u svojoj “pohlepi“ za planktonom zalete i među ronioce pa se u zadnji trenutak trzajem tijela naglo zaokrenu prema gore, tik prije nego što bi vas mogle udariti po maski. Tada imate “close up“ promatranja donjeg dijela tijela mante nevjerojatno bijele boje dok prolazi neposredno iznad vaše glave. Ovakva ronjenja možete prakticirati gotovo svakog dana, ako imate takav dogovor s posadom, to jest organizatorom krstarenja. Ono što je sasvim sigurno je da ni jedno od njih neće biti dosadno.
Alternativno, neke od večeri možete provesti na nekom od nenaseljenih otočića u lagunama uz kakav “barbecue“ na pijesku, što će vam posada broda vrlo vjerojatno drage volje priuštiti. Naravno, posada od vas očekuje i kakav bakšiš na kraju krstarenja, a on je uvijek i više nego zaslužen. Simpatični Maldivčani, Šrilankanci ili Vijetnamci na brodu zaista rade vrlo naporno i neprimjetno kako bi vam omogućili sigurnost i uživanje.
Maaya thila
Kada se već nalazite na Ari atolu, onda bi bila prava šteta da ne zaronite na jednoj od najpoznatijih lokacija, a to je Maaya thila u neposrednoj blizini otočića Maayafushi. “Thila“ je izraz koji vrlo često čujete na Maldivima, a opisuje usamljene manje ili veće podvodne grebene koji su okruženi pješčanim dnom. U pravilu dopiru do nekoliko metara ispod površine pa su, u neku ruku, ekvivalent našim sikama. Kao i na sikama i ovdje na thilama se okuplja mnogo životinjskog svijeta. Obično se nalaze na mjestima izloženim strujama pa su u pravilu obrasle mnogobrojnim tropskim gorgonijama i poljima vlasulja anemona. Zbog toga su uvijek fantastična za ronjenje, pogotovo jer možete očekivati i morske pse, napoleone, kornjače i mnoge druge riblje vrste. Ronjenja na thilama mogu biti nešto zahtjevnija zbog spomenutih struja, ali će sigurno biti vrlo dinamična.
Maaya thila je poznata po specifičnoj formaciji gotovo kvadratnog oblika, a na sjevernom dijelu se nalaze prevjesi s gorgonijama i jatima glass ribica. Posvuda kruže white tip morski psi, pokoja raža i kornjače, a u kavernama će biti mnogo znatiželjnih murina. U neposrednoj blizini i na nešto većoj dubini (do tridesetak metara) nalazi se još jedna manja thila oko koje je u pravilu još više morskih pasa. Vrh Maaya thile je plosnatog oblika i nalazi se na desetak metara. Završetak ronjenja na vrhu je također vrlo zanimljiv jer je thila prekrivena mnogim poljima anemoni i “pripadajućih“ clown ribica. Ako pažljivo pogledate u plavetnilo, možda ugledate i koju tropsku purpurnu meduzu. Maaya thila je dovoljno kvalitetna lokacija da se na njoj gotovo uvijek roni i dvaput jer teško da ćete sve vidjeti u samo jednom uronu. Zato nemojte pogriješiti da slučajno preskočite drugo ronjenje zato što smatrate da bi vam možda bilo dosadno. Ovdje je to nemoguće.
Vilamendho i Bathala
Osim svih ovih prije spomenutih lokacija, na ovakvom krstarenju će biti još mnogo prilika za nezaboravne zarone na manje “razvikanim“ lokacijama. Ove prijašnje se jednostavno ne smiju propustiti, ali čeka vas još puno toga. Imat ćete priliku posjetiti dvije zanimljive olupine na lokacijama pored resorta Fesdu i Machchafushi. Jedan je nastradao nasukavši se na greben, a drugi je potopljen namjerno radi stvaranja umjetnoga grebena. Oba su vrlo zanimljiva s mnoštvom životinja.
Još jedna poznata lokacija je Vilamendho thila. Sličnih je karakteristika kao i Maaya thila, ovdje može naletjeti i pokoja manta, ali ono što biste ovdje mogli ugledati su puno rjeđe mobule. Mobule su također raže i oblikom ponešto podsjećaju na mante, ali su izrazito sive boje, gotovo srebrnkaste i često ih se vidi u manjim skupinama. Neki ih nazivaju i “devil ray“.
Ronjenja na ovakvim krstarenjima gotovo uvijek završavaju na Bathala otoku koji se nalazi na samom sjeveroistočnom rubu Ari atola. Obližnji grebeni također pružaju fantastična ronjenja kojima ćete puni užitaka zaokružiti predivan doživljaj.
Zaključak vam se može učiniti suvišnim, no ipak vrijedi istaknuti da su Maldivi zaista izvanserijska ronilačka lokacija i cijene su, za razliku od prije desetak godina, postale gotovo prihvatljive, a pitanje je što nosi budućnost (politička i globalno ekonomska pa i klimatska).
Više o ronjenju na Maldivima uz pregršt fascinantnih fotografija i još mnoštvom ronilačkih lokacija možete pročitati u prvom broju SCUBAlife magazina (rujan 2010.), 23. broju SCUBAlife magazina (ožujak 2016.) i 30. broju SCUBAlife magazina (prosinac 2017.).
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
