Znanstvenici s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru pronašli su inspiraciju u meduzama kako bi stvorili elektroničku kožu. Baš kao i meduza, elektronička koža je prozirna, rastezljiva, osjetljiva na dodir i samoregenerirajuća u vodenim sredinama.
Primjenu može pronaći u svemu, od vodootpornih dodirnih zaslona, do mekanih vodenih robota. “Jedan od izazova s mnogim materijalima za samoregeneraciju je da oni nisu transparentni i ne rade učinkovito kada se smoče”, rekao je profesor Benjamin Tee te dodao: “Ovi nedostaci čine ih manje korisnima za elektroničke izvedbe uređaja kao što su zasloni osjetljivi na dodir koji se često moraju koristiti u vlažnim vremenskim uvjetima. S ovom idejom na umu počeli smo gledati meduze; one su prozirne i sposobne osjetiti podražaje u mokroj okolini. Dakle, pitali smo se kako bismo mogli napraviti umjetni materijal koji bi mogao oponašati vodootpornu prirodu meduza, a opet biti osjetljiv na dodir.” Vođeni tim razmišljanjima uspjeli su to postići stvaranjem gela koji sadrži polimer na bazi fluorougljika s ionskom tekućinom bogatom fluoridom. Kada se kombinira, polimerna mreža stupa u interakciju s ionskom tekućinom preko visoko reverzibilnih ion-dipolskih interakcija, što mu omogućuje da se samoregenerira. Objašnjavajući prednosti ove konfiguracije profesor Tee je objasnio: “Većina vodljivih polimernih gelova, kao što su hidrogelovi, bi nabubrili kada bi bili potopljeni u vodi ili bi se tijekom vremena osušili u zraku. Ono što čini naš materijal drugačijim je to što može zadržati svoj oblik u mokrom i suhom okruženju. Dobro djeluje u morskoj vodi pa čak i u kiselim ili alkalnim sredinama.” Elektronska koža nastaje tiskanjem novog materijala u elektroničke sklopove. Kao mekani i rastezljivi materijal njegova električna svojstva se mijenjaju pri dodiru, prešanju ili naprezanju. “Tada možemo izmjeriti tu promjenu i pretvoriti je u čitljive električne signale kako bismo stvorili široku lepezu različitih primjena ovog izuma”, dodao je profesor. Mekani roboti i općenito meka elektronika nastoje oponašati biološka tkiva kako bi ih mehanički uskladili za interakcije čovjeka i stroja. Osim konvencionalne mekane robotske primjene, vodootporna tehnologija ovog novog materijala omogućuje drugačiji dizajn amfibijskih robota i vodootporne elektronike. Još jedna prednost ove samoregenrirajuće elektronske kože je mogućnost smanjenja otpada. Milijuni tona elektronskog otpada iz uređaja poput slomljenih mobilnih telefona generiraju se na globalnoj razini svake godine. Znanstvenici se nadaju da će stvoriti budućnost u kojoj će elektronički uređaji izrađeni od inteligentnih materijala moći obavljati funkcije samostalnog popravka kako bi se smanjila količina elektroničkog otpada u svijetu. Prema tome, ako se nešto može samo od sebe besplatno popraviti, zašto bismo to mijenjali?
Sve što mi možemo dodati jest “meduze, hvala vam!”
