Kao ronioci apsolutno obožavamo provoditi vrijeme pod vodom. Neki bi čak rekli da toliko vole biti pod vodom da bi se tamo preselili. No, je li ovo zapravo moguće? I ako jest, biste li Vi mijenjali život na kopnu za onaj pod vodom?
Neki znanstvenici tvrde kako će u jednome trenutku to biti neophodno jer i razina mora i ljudska populacija rastu. Prije nego se ljudi presele pod vodu, mnogo je problema koje trebamo riješiti. Kako bi ljudi disali, što bi jeli i što bi učinili s električnom energijom samo su neka od pitanja koja se vežu uz ovaj problem.
Naravno, nismo mi jedini koji smo na ovo pomislili. Zapravo, čovjek imenom Jacques-Yves Cousteau dao nam je odgovor na ovo pitanje. On je svjetski poznat po velikim poboljšanjima ronilačkog regulatora i kao čovjek koji je popularizirao ronjenje te tako udario temelje modernom ronjenju. Također je i oplovio svijet brodom Calypso i dokumentirao svoje nevjerojatne avanture.
Kada je cijeli svijet htio osvojiti svemir, Cousteau je bio uvjeren kako će oceani biti budućnost čovječanstva i odlučio kolonizirati podvodni svijet. Taj je pothvat poznat pod nazivom “Precontinent Project”.
Prva cilindrična podvodna kuća “Précontinent ONE” bila je dugačka pet i široka dva i pol metara, a potopljena je 1962. na dubinu od 10 metara u blizini mediteranskog otoka Frioul. Iako je bilo razmjerno malo, ovom podvodnom utočištu nije ničega manjkalo. Imalo je tuš, televizor, radio pa čak i malu knjižnicu. Dva “akvanauta”, Albert Falco i Claude Wesly, živjela su u njemu dišući zrak pod pritiskom punih tjedan dana te su se svakoga dana otisnuli na misiju na dubinu od 25 metara kako bi proučili ponašanje divljega svijeta i izgradili podvodnu farmu. Njihova je misija bila uspješna!
Godinu je dana kasnije eksperiment nastavljen u Crvenome moru blizu Sudana. Ovoga je puta trajalo mjesec dana na dubini od deset metara, a baza je bila nadograđena laboratorijem i ostavom za opremu i podvodne skutere. Ovoga je puta 24 sata dnevno u njemu boravilo pet “akvanauta”: Raymond Vaissière, Pierre Guilbert, Albert Falco, Pierre Vannoni i Claude Wesly i ponovo je njihova misija bila uspješna! 1964. godine napravljen je dokumentarac o njihovoj misiji pod nazivom “A world without sun”, a danas čak možete i zaroniti u njihovu bazu kako biste zamislili život koji su tata vodili.
Kroz ovaj je eksperiment svijet spoznao kako ljudi uistinu mogu kraće vrijeme živjeti pod vodom, no ne bez poteškoća. Helij i zrak pod pritiskom utjecao je na svakodnevne živote istraživača. Njihovi su se glasovi deformirali, vodu nisu mogli zakuhati i hrana je postala bezukusna. Također su imali problema sa zagrijavanjem jer je voda u kojoj su ronili bila temperature svega 13 stupnjeva Celzija. Osim toga, posljedice su uključivale i bljedilo i smanjenju produkciju vitamina D zbog nedostatnog izlaganja sunčevim zrakama. Kada su se istraživači vratili na kopno, postali su izuzetno svjesni senzacionalnog povjetarca za kojega nisu niti primjećivali da im nedostaje. Također su imali problema pri samom povratku na površinu koji je protekao izuzetno sporo jer bi inače razlika u tlaku zraka uzrokovala znatne posljedice i to je prvi korak kojega moramo riješiti prije nego se upustimo u život pod vodom. Kada to riješimo, gotovo da nam ništa neće stajati na putu prema životu pod vodom.
Realnost je to da bi život pod vodom promijenio ljudska bića. Cousteau je vjerovao kako bi život pod vodom uzrokovao da ljudi evoluiraju. Vjerovao je kako bi ljudi postali potpuno nova vrsta zvana “Homo aquaticus”. Ljudska bi tijela postala veća kako bi nadoknadila gubitak topline, a među prstima bi im narasle plivaće kožice te bi s vremenom imali spojene noge, veće oči i nalikovali sirenama. Naravno, sve od navedenog jest pretpostavka.
Što je s podvodnim gradovima? Bi li bili u mogućnosti kreirati održivi podvodni život za stotine, ako ne i tisuće ljudi? Najambiciozniji koncept za sada je onaj japanske arhitektonske tvrtke Shimizu Corporation pod nazivom “Ocean Spiral”.
Koncept bi koristio temperaturne razlike plitkih i dubokih voda za pogon generatora energije, dok bi pitku vodu dobivao desalinizacijom, a hranu iz podvodnih farmi. Cilj je smjestiti 5000 ljudi pod vodu do 2030., a cijena je sitnih 26 milijardi američkih dolara. Možda su nam oceani bliži od svemira, ali jednako ih je skupo istražiti.
Ono što također treba uzeti u obzir je činjenica da zapravo ne znamo gotovo ništa o našim oceanima jer smo istražili svega tri posto cjelokupnih oceana. To znači kako više znamo o Sunčevu sustavu, nego o najvećem dijelu Zemlje koji prekriva voda. Nevjerojatno, ali istinito je da imamo bolje mape Marsa nego našeg oceanskog dna, što znači da ne znamo baš mnogo ni o morskim stanovnicima i o tome kako bi se ljudi uklopili u takav tip okruženja.
Ako je suditi prema istraživanju “The SmartThings Future Living Report-a”, moglo bi se dogoditi da za nekih stotinjak godina živimo pod vodom u 3D-printanim domovima. Zgrade i interijeri bi mogli evoluirati u hiper-fleksibilne prostore s prostorijama koje mogu mijenjati veličinu i oblik ovisno o tome koliko je ljudi u njima u određenome trenutku. Zidovi, stropovi i podovi mogli bi imati inkorporiranu tehnologiju koja bi omogućavala da se, na primjer, spavaća soba smanji, a dnevni boravak poveća kada imate goste. Pripremanje hrane bi moglo biti jednostavnije jer bi recepti bili “skidani” s interneta i također 3D-printani i spremni za serviranje i konzumaciju u svega nekoliko minuta.
Ovo izvješće također kao razlog pretpostavke o životu pod vodom navodi kako bi površinski prostori uskoro mogli biti premaleni u urbanim sredinama za smještanje većeg broja ljudi. Tako navode kako bi u ovome stoljeću mogla procvjetati podvodna, podzemna i plutajuća naselja. Zvuči ludo, zar ne? Iako je život pod vodom možda ipak neostvariv za naših života, moguće je kako će već naša djeca ili unuci ozbiljno razmatrati tu opciju. Promatrajući klimatske promjene koje ozbiljno prijete našim gradovima i životnome stilu, vrlo je izgledno kako ćemo uskoro morati potražiti alternativu sadašnjem životu.
Ovo nas sve tjera da se ozbiljno zapitamo, hoćemo li u budućnosti pogledati kroz prozor i umjesto ptice ugledati ribu? Nitko ne može sa sigurnošću znati, ali zabavno je razmišljati o tome!
