Duga Resa se prvi put spominje 1380. godine, no tadašnje malo selo počinje svoj ozbiljniji razvoj tek 1873. izgradnjom željezničke pruge Karlovac – Rijeka.
Pojavom pamučne industrije 1884. godine od maloga sela Duga Resa nastaje industrijsko mjesto koje je 1896. godine postalo općinsko središte, a 1993. godine dobiva status grada. Stanovnici grada su posebno ponosni na (po njima) najstariju hidroelektranu na svijetu. Mala hidroelektrana Pamučna industrija Duga Resa je izgrađena još 1884. s dvije vodene turbine snage 662 kW. Kasnije je 1937. hidroelektrana proširena s tri vodene turbine ukupne snage 824 kW i parnom turbinom snage 1000 kW. Kad se gledaju povijesne knjige, kao najstarija europska navodi se HE Jaruga sagrađena ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki. Ona je sagrađena upravo zaslugom Nikole Tesle kao prva europska hidroelektrana. Puštena je u promet dva dana nakon što je prema patentima Nikole Tesle puštena u pogon prva hidroelektrana na svijetu sagrađena na slapovima Niagare. To je bilo 28. kolovoza 1895. godine. Dakle, čak 11. godina nakon hidroelektrane u Dugoj Resi. Možda se radi o onom prefiksu “mala”? Kako bilo da bilo, o tome se danas i dalje lamentira uz dobro domaće Mrežničko pivo.
Kroz Dugu Resu protječe Mrežnica, a obližnji Karlovac “leži na četiri rijeke”. Međutim, kroz njega u stvarnosti prolazi Kupa, dok se kroz prigradska naselja provlači Mrežnica koja se u Turnju ulijeva u Koranu. U blizini tog mjesta nalazi se Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj. Ovaj moderan muzej sagrađen je na ostacima zgrada austrijske vojne arhitekture. U Domovinskom ratu Turanj je bio strateški važna točka u obrani grada, mjesto na kojem je zaustavljen pokušaj zauzimanja grada i presijecanja Hrvatske. Svi koji putuju starom cestom prema Plitvicama vidjeli su modernu obnovljenu zgradu “Hotela California”, MIG-21 koji je zaustavljen u polijetanju i brojna oklopna vozila u vojnom parku pored muzeja.
No, vratimo se mi našim rijekama. Korana dalje vijuga do Vodostaja gdje se među njivama ulijeva u Kupu. Kupa ubrzo postaje prava “gradska” rijeka koja prolazi uz sami centar grada i kad ga napušta, već daleko od grada u Mahičnom se u nju ulijeva Dobra. Izvor Kupe se nalazi u Nacionalnom parku Risnjak udaljen tek nekih 30-tak kilometara od Jadranskog mora. Prilično je neobično da se ova rijeka ne ulijeva u more, već putuje u suprotnom smjeru prema unutrašnjosti. Korana je posebna po tome što zapravo i nema svoj izvor, već je u neku ruku nastavak Plitvičkih jezera.
Za razliku od nje Dobra ima više izvora kao i nekoliko različitih imena u svojem gornjem toku. U Ogulinu, u Đulinom ponoru se pretvara u ponornicu. Nakon toga ponovno izvire, prolazi kanjonima, obrušava se preko hidrocentrala, puni akumulacijska jezera i na kraju polako utječe u Kupu. Mrežnica izvire kod Slunja u špilji ispod Popović vrha na nadmorskoj visini od 260 metara. Izvor se, zajedno s 12 kilometara početnog dijela toka, nalazi unutar vojnog poligona “Eugen Kvaternik”. Kroz svoj tok dužine 64 kilometra Mrežnica se preko 98 slapova spušta do utoka u Koranu na nadmorskoj visini od 112 metara, pri čemu savladava visinsku razliku od 148 metara. Slapovi su različite visine, od najvišeg Šušnjara visine 13 metara, do mnogobrojnih sitnih kaskada kojima je teško i visinu izmjeriti.
Najpoznatija i najljepša pritoka Mrežnice je Tounjčica s kojom se spaja na slapu Sastavci. Ona je između ostalog poznata i po divnom starom mostu izgrađenom 1775. godine. Drugi kat mu je nadodan 1836. godine. To je jedini dvokatni most u Hrvatskoj i ovome dijelu Europe te jedini most koji je na sebi imao kipove i spomen ploče te stoga predstavlja jedinstveni spomenik hrvatske mostogradnje.
Mrežnica
I tako smo s jedne rijeke došli do čak pet rijeka i opravdano se postavlja pitanje zašto se roni samo u Mrežnici, a ne i u druge četiri rijeke. Donji tok rijeke Dobre teče surovim krajem, nepristupačnih obala, visokih strmih litica, jedinstvene ljepote, ali i srednjeg vodostaja do četiri metara, što bi više odgovaralo puzanju s produženom disalicom, nego ronjenju. Tounjčica je kratka rijeka koju, pogotovo ljeti, karakterizira izuzetno nizak vodostaj. Korana je u donjem toku također vrlo plitka i, kako kažu u Dugoj Resi, sliči na kanal. Kupa se s druge strane od izvora unutar kraškog jezerca tirkizne boje u donjem toku pretvara u pravu ravničarsku mutnu rijeku koja ni najvećim fanaticima ronjenja zbog nikakve vidljivosti ne predstavlja nekakvo zadovoljstvo.
Nakon svih ovih loših vijesti ipak ostaje jedna dobra, a to je Mrežnica za koju se bez puno dileme može reći da predstavlja najbolju Hrvatsku rijeku za ronjenje. Osim toga, nakon Plitvičkih jezera gdje je izuzetno teško ishoditi dozvolu za ronjenje, Mrežnica je druga najbolja kontinentalna ronilačka destinacija u Hrvatskoj.
Dubina rijeke varira, a maksimalna dubina na pojedinim mjestima iznosi i do 20 metara. Temperatura rijeke se mijenja ovisno o godišnjem dobu. Zimi se spušta i na osam stupnjeva Celzija, krajem travnja smo ronili na 13 stupnjeva Celzija, a ljeti se temperatura vode Mrežnice diže sve do 26 stupnjeva Celzija. Dakle, dobar dio godine bi bilo mudro roniti u suhim odjelima. Osim toga, u to doba je i vidljivost bolja, što je na rijekama jako važno. U zimskim mjesecima vidljivost se proteže na 10-tak metara, dok se ljeti za vrijeme bujanja vegetacije smanjuje na metar do dva.
Osim bezbrojnih slapova koji se pjene i bjelasaju iznad smaragdnozelene vode, stabala koja se natkriljuju nad rijekom, mlinica i mostova, ovdje je moguće vidjeti brojne ptičje vrste koje lete ili plivaju između listova i cvjetova lopoča te gustog šaša u kojem se skrivaju brojne kornjače, zmije i žabe.
Kad zaronimo, na dnu možemo vidjeti ostatke olupina starih drvenih čamaca koje polako, ali sigurno na površini rijeke zamjenjuju neromantična plastična plovila.
Brojne riblje vrste nastanjuju ovu rijeku od njenog izvora do ušća. Svi će lako prepoznati soma, štuku, pastrvu i šarana, no ovdje žive i klen, mrena, podust, žutooka, crvenperka, linjak, grgeč, uklija i razne druge riblje vrste koje je teže prepoznati.
Gdje roniti na Mrežnici?
Donji tok je na mnogim lokacijama dostupan i vozilom što znatno olakšava organizaciju ronjenja, dok se za gornji tok valja pomučiti tegleći opremu po svakakvom terenu, što unaprijed od ronjenja stvara avanturu. Postoji opcija korištenja čamaca za prijevoz opreme, što je sve moguće dogovoriti s dečkima i curama iz ronilačkog kluba Vodomar.
Bosiljevac ili Bosiljevački slap je lokacija blizu Dugoj Resi i mjesto gdje se može vidjeti domicilnog velikog soma, ali izroniti ostatke starih keramičkih posuda. U blizini postoje dva ugostiteljska objekta za osvježenje nakon ronjenja. Tek nešto malo dalje nalazi se Mrežnički brig na kojem se nekad nalazio najduži drveni most u ovom dijelu Europe.
Sljedeća dobra ronilačka lokacija nalazi se kod Puškarića. Ispod poznatog restorana nalazi se prostor za zabavu i slap ispod kojeg vrijedi zaroniti. S desne strane rijeke na dubini od par metara nalaze se uklesani natpisi u stijeni.
Kako zaroni nisu duboki, jedna boca će vam biti i više nego dovoljna za dva zarona. Nema straha od dekompresije, tek treba paziti kad se približavate slapovima jer vas oni tjeraju od sebe, ali izvan tog područja brzina protjecanja rijeke nije velika pa niti s time nećete imati problema.
Aquatika – slatkovodni akvarij u Karlovcu
Ako pri ronjenju u Mrežnici niste imali sreće da se susretnete s nekim od poznatih ili manje poznatih ribljih vrsta, nije sve izgubljeno jer rješenje se naziva Aquatika. To je slatkovodni akvarij smješten u Karlovcu skoro uz samu obalu Korane.
Aquatika na svaki način odskače od svih ostalih hrvatskih akvarija. Prvo zato što se ovdje radi o slatkovodnom akvariju, a drugo po dizajnu, oblikovanju, prezentaciji i općenito samoj ustanovi koja ozbiljno iskače iz klasične postave akvarija na Jadranu gdje se uglavnom želi uz što manju investiciju zaraditi što više novca.
Ovaj akvarij predstavlja floru i faunu hrvatskih rijeka i jezera, geološku prošlost, tradicijsku kulturu i povijest porječja četiriju karlovačkih rijeka. Karlovački slatkovodni akvarij smješten je uz desnu obalu rijeke Korane. Objekt je ukopan, a s vanjskih strana nasut zemljanim nasipima. Inspiracija za oblikovanje bila je povijesna jezgra grada: karlovačka zvijezda okružena bedemima, obrambenim zemljanim nasipima.
Posjetitelji mogu razgledati bogatstvo života u rijekama i jezerima, odnosno primjerke više od stotinu slatkovodnih ribljih vrsta, od čega 40-tak endemskih. U sastavu akvarija nalazi se niz drugih sadržaja: kongresna dvorana, edukativni centar, znanstveno istraživački centar, ali i ugostiteljski dio gdje se prije ili nakon posjete može osvježiti i pustiti djecu da trče po trgu ispred ulaza.
Općenito, posjet Aquatici, ali i ronjenje na Mrežnici su vrlo praktični kao izleti za cijelu obitelj. To je konačno jedno mjesto gdje ćete roniti u miru, a da će vaša supruga ili suprug i djeca naći zadovoljstvo i zabavu i za sebe. Mrežnica je lijepa, uz brojne restorane i kafiće na obali okoliš je uređen pa se moguće kupati ili samo namakati noge, trčati livadom, igrati se loptom, igrati badminton, bacati frizbi, piti kavu u hladu uz žuborenje rijeke koja preskače preko sedrenih barijera, dobro pojesti ili čitati knjigu i zaspati u hladu ležeći na dekici.
Više o ronjenju u zelenoj, kontinentalnoj oazi za prave ronilačke zanesenjake pročitajte u ronilačkom putopisu Damira Šanteka “Ispod površine“.
Damir Šantekje iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
