Mnogi instruktori ronjenja s ponosom tvrde da upravo oni podučavaju na pravi način i omalovažavaju neke druge instruktore ili ronilačke asocijacije.
Takvi instruktori imaju veliko povjerenje u vlastite sposobnosti obrazovanja ronilaca često vjerujući da su njihove metode superiornije od onih drugih. Ovo samopouzdanje, iako dragocjeno, ponekad može dovesti do nesretne nuspojave, sklonosti kritiziranju drugih instruktora, posebno onih certificiranih od neke druge ronilačke asocijacije (često pred njihovim tečajcima). Takvo ponašanje potkopava ne samo kredibilitet drugih, nego i profesionalizam ronilačke industrije.
Dok je samopouzdanje važna osobina za svakog instruktora, pretjerano samopouzdanje može stvoriti slijepe točke. To sprječava neke instruktore da priznaju da i kod njih ima područja i mjesta za napredak. Umjesto da prepoznaju kvalitete drugih i nauče nešto od njih, ovakvi se instruktori usredotočuju isključivo na uočene slabosti, učvršćujući uvjerenje da je njihov način jedini ispravan. Ovakvo razmišljanje koči osobni i profesionalni rast, dovodi do stagnacije ili još gore, pada u njihovoj kvaliteti podučavanja i poslovnom uspjehu.
Suočimo se s činjenicama: nijedan instruktor nije savršen. Svi imaju prostora za rast. Instruktor koji ne može gledati dalje od vlastite percipirane superiornosti i cijeniti vještine drugih, ne samo da čini medvjeđu uslugu sebi, nego i svojim učenicima i ronilačkoj industriji. Nespremnost na učenje i prilagođavanje dovest će do prosječnosti ili čak zastarjelosti. S druge strane, oni koji prihvaćaju način razmišljanja stalnog poboljšanja (učenje od kolega i prilagođavanje njihovih metoda) pozicioniraju se za uspjeh i dugovječnost na terenu.
Suradnja iznad kritike
Vješt instruktor prepoznaje da može dobiti isto toliko iz promatranja drugih, kao što može iz vlastitog iskustva. Umjesto da kritizira kolege, posebno pred tečajcima, dobar se instruktor usredotočuje na prepoznavanje pozitivnih osobina kod drugih i uključivanje tih snaga u vlastitu praksu. Ovaj suradnički pristup potiče kulturu međusobnog poštovanja i poboljšanja unutar ronilačke zajednice.
Na primjer, iskusni instruktor koji promatra novijeg kolegu mogao bi primijetiti njihovu sposobnost stvaranja opuštene, zabavne atmosfere za učenike. Umjesto da odbaci njihov nedostatak tehničke preciznosti kao neuspjeh, iskusni instruktor mogao bi integrirati tu istu lakoću i pozitivnost u vlastito podučavanje, istovremeno nudeći konstruktivne povratne informacije kako bi pomogao novom instruktoru da poboljša svoje tehničke vještine. Ova razmjena koristi i instruktorima i njihovim tečajcima.
Snaga pozitivnosti
Kritika, osobito kad je negativno oblikovana, rijetko postiže željeni ishod. Stavlja kritiziranu osobu u obrambenu poziciju zbog čega je manje vjerojatno da će poslušati i primijeniti povratnu informaciju. Umjesto toga, pružanje smjernica kroz prizmu ohrabrenja daleko je učinkovitije.
Profesionalni standard
Ako instruktori ronjenja žele da ih se smatra profesionalcima, prvo se moraju ponašati profesionalno. To znači izbjegavanje ponašanja koje degradira ugled drugih i samim time i ronilačke industrije. Javno kritiziranje kolega, osobito pred tečajcima, loše se odražava i na instruktora koji daje primjedbe. Signalizira nesigurnost i nedostatak profesionalizma, osobine koje mogu brzo narušiti povjerenje i vjerodostojnost. Umjesto toga, instruktori bi trebali težiti uzdizanju industrije podržavajući jedni druge. Kad instruktori rade zajedno na poboljšanju svojih zajedničkih vještina, cijela ronilačka zajednica ima koristi. Tečajci dobivaju kvalitetniju obuku, instruktori grade bolju reputaciju, a industrija stječe poštovanje javnosti.
Promjena u načinu razmišljanja
Industrija ronjenja treba kulturološki pomak – onaj koji se udaljava od konkurencije prema suradnji. Instruktori moraju shvatiti da pomaganje drugima da uspiju ne umanjuje njihov vlastiti uspjeh; to ga pojačava. Rastuća plima podiže sve brodove, a kada se instruktori usredotoče na jačanje jedni drugih, cijela profesija napreduje.
Da bi se ovaj pomak dogodio, instruktori moraju usvojiti način razmišljanja o rastu. Umjesto da uspjeh drugih vide kao prijetnju, trebali bi ga promatrati kao priliku za stjecanje iskustva. Svaki instruktor, bez obzira na iskustvo ili ronilačku asocijaciju, ima nešto vrijedno za ponuditi. Promatranjem, suradnjom i dijeljenjem znanja instruktori mogu stvoriti jaču, ujedinjeniju ronilačku zajednicu.
Vodite primjerom
Najučinkovitiji način poticanja promjene je učenje primjerom. Instruktori koji predstavljaju model profesionalizma, suradnje i predanosti stalnom poboljšanju postavljaju standard koji drugi trebaju slijediti. Oni pokazuju da prava stručnost ne leži u tvrdnji o superiornosti, već u spremnosti za učenje, prilagođavanje i rast.
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...