Bili ronilac ili ne, ako ste ikada obuli peraje i zaplivali vjerojatno ste nakratko pomislili kako ste izuzetno brzi. Možda i jeste, ako se uspoređujete s drugim ljudima i roniocima, ali da “stanete na crtu” s nekom od ovih riba, “jeli biste njihovu prašinu”.
Iako je ponekad teško dobiti egzaktnu vrijednost brzine kretanja riba, šampionima se uobičajeno smatraju sljedeće vrste:
Istiophorus (sabljarka) s prosječnom (što znači da se nekad kreće i brže) brzinom kretanja od 110 kilometara na sat drži apsolutni rekord među plivačima. Da, dobro ste pročitali, sabljarka bi na većini prometnica dobila kaznu za prebrzu vožnju. No, osvrnete li se malo na njenu leđnu peraju oblika irokeze i cjelokupni punk-rok izgled, ova brzina joj savršeno pristaje.
Makaira nigricans (atlantski plavi sabljan) s prosječnom brzinom od 80 kilometara na sat gotovo da u stopu slijedi svoga srodnika, no u punome gasu može ubrzati i do 110 kilometara na sat te lako i prije njega stići do ciljne linije. Uzmete li u obzir njegovu masu od 900 kilograma, morate priznati da ima zadivljujuće performanse.
Acanthocybium solandri (wahoo) pak prosječno “krstari” brzinom od 77 kilometara na sat i obično maksimalnu brzinu dostiže u kratkim zaletima prilikom lova, odnosno samog hvatanja plijena. Obitelj iz koje dolazi su skušovke, a na Havajima ju zovu “ono” .
Thunnini (tunj) postiže prosječnu brzinu od 74 kilometara na sat i koristi je uglavnom za lov baš poput wahoo-a, a lovi uglavnom druge ribe i lignje.
Prionace glauca (modrulj) postiže prosječnu brzinu od 70 kilometara na sat, a posebno je zanimljiv jer obitava i u Jadranu. Bez obzira na to što ih zovu “morskim vukovima”, ne morate se bojati zaplivati u našemu moru jer on, kao i većina morskih pasa, nije nimalo agresivan.
Albula vulpes (bijela lisica) postiže prosječnu brzinu od 64 kilometara na sat, a veličine je svega 40-50 centimetara! Često se kreće u “školama” pa je vrlo impresivno vidjeti veću grupu da dostigne takvu brzinu.
