Nepoznati ronioci locirali su i posjetili zaštićenu “Olupinu šampanjca” koju je u srpnju ove godine otkrila poljska ronilačka grupa Baltictech u Baltičkom moru kod Švedske.
Uz odobrenje švedskih vlasti ronioci Baltitecha nedavno su ponovo ronili na olupini jedrenjaka iz 19. stoljeća koja je do vrha nakrcana šampanjcem, vinom, mineralnom vodom i porculanom te ustanovili da je lokacija promijenjena od njihovog posljednjeg ronjenja, to jest da nedostaje nekoliko boca šampanjca.
Njihova je namjera bila provesti temeljitiju inventuru te da stručnjak za podvodnu fotogrametriju Bartlomiej Pitala prikupi snimke potrebne za izradu “superpreciznog” 3D modela olupine. Imali su namjeru provesti više vremena na još neidentificiranoj olupini, ali olujno nevrijeme skratilo je vrijeme ronjenja. “Šteta, jer smo željeli učiniti mnogo više, pogotovo jer su olupinu već ‘posjetili’ ronioci”, rekao je čelnik Baltictecha Tomasz Stachura. “Puno stvari je razbacano i nekoliko boca šampanjca nedostaje”, dodao je. Ovakvo nešto mogli su napraviti samo dobro obučeni ronioci jer se olupina nalazi na dubini od 58 metara i na udaljenosti od oko 37 kilometara od švedskog otoka Oland.
Otkriće ove olupine iz 19. stoljeća oko 20 milja južno od Ölanda u srpnju je prijavljeno švedskoj pomorskoj upravi koja je izjavila da, iako je znala za brod, nije znala ništa o njegovom vrijednom sadržaju. Olupina je ubrzo proglašena antičkim spomenikom čime je zabranjeno roniti blizu nje, dirati ju ili uklanjati bilo kakav artefakt s te olupine, a za provođenje ove zabrane ronjenja odgovorna je Švedska obalna straža.
Brod je prvotno sadržavao najmanje 100 boca šampanjca i vina, mineralnu vodu u bocama za koje je identificirano da su proizvedene između 1850. i 1867. te velike količine porculana. Naravno, šampanjac je odmah pobudio veliki interes javnosti, ali zapravo je mineralna voda iz toga razdoblja pravi raritet jer je tada bila ekskluzivan proizvod “tretiran gotovo kao lijek” koji se mogao pronaći samo na kraljevskim stolovima. Vrijednost mineralne vode u tom razdoblju bila je tolika da su transporti bili pod pratnjom policije. Stachura vjeruje da je ova pošiljka bila namijenjena ruskom caru Nikoli I. koji je navodno izgubio jedan od svojih brodova u tom području 1852. godine.
