Komercijalno dubinsko ronjenje puno je više od pukog stavljanja spremnika na leđa i skoka u more.
Radi se o kompleksnoj operaciji koja zahtijeva dugačku i složenu logističku pripremu. Također je impresivna i količina mješavine helija i kisika koja se potroši na takvim ronjenjima. Stoga su mornarički znanstvenici američkog pomorskog centra iz Panama Cityja na Floridi razvili novi prototip sustava za dubinsko ronjenje koji koristi helij, ali reciklirajući dio izdahnutom plina.
Kao što je vam je sigurno poznato, na ekstremnim dubinama dušik može uzrokovati dušičnu narkozu, pojačano se otapa u tkivima i uzrokuje razne potencijalne probleme, što znači da se ne može jako duboko i dugo roniti koristeći zrak kao smjesu za disanje. Čisti kisik je pak toksičan pod tlakom koji vlada na tim dubinama pa je jedini način da se roniocu osigura kisik pod pravim tlakom miješanje s nekim drugim inertnim plinom. Općenito, najbolji način za to je mješavina kisika i helija u određenom omjeru, ovisno o dubinu na koju se zaranja.
No, i to ima svojih nedostatka. Za početak, udisanje helija utječe na promjenu glasa pa ronioci zvuče kao Pajo Patak što otežava komunikaciju u obavljanju zadaće ili misije na velikim dubinama. Također, helij jako brzo odvodi toplinu tako da ronilac koji koristi helij u mješavini za disanje mora koristiti poseban sustav s toplom vodom kako bi zadržao toplinu. No, najveći problem ipak je što takav uron zahtijeva velike količine helija. Trenutno, američka mornarica koristi FMGS sustav koji pumpa mješavinu za disanje s površine, a ronilac izdiše u more. Jasno, to predstavlja gubitak vrijednog resursa jer velika količina plina za disanje ima utjecaj i na trošak transporta, veličinu broda i prostor za pohranu.
Stoga je, kao dio IRD projekta, razvijen i predstavljen novi prototip sustava za disanje koji djelomično reciklira izdahnuti helij. Sami tehnički detaljni naravno, nisu objavljeni, ali čini se da sistem koristi neki oblik rebreathera kako bi se uklonio ugljični dioksid. Iz američke mornarice poručuju kako se radi o velikom koraku u cilju dostizanja mogućnosti da se operacije izvode ispod 600 stopa (183 metra) dubine unutar roka djelovanja od 36 sati nakon što se ukaže potreba za operacijom. Ta brzina je osobito važna u situacijama kada su ronioci potrebni u operacijama koje uključuju situacije s podmornicama, prevrnute brodove i slično. Analize i testiranja su pokazale da novi sustav znatno može smanjiti potrošnju helija.
