Žalbeni sud na Malti ukinuo je prethodnu osuđujuću presudu i oslobodio ronioca Arthura Castilla krivnje da je nemarom pridonio smrti Christine Gauci koja je tragično stradala u siječnju 2020. godine roneći na Gozu.
Malteški sud poništio je prvostupanjsku presudu za ubojstvo ronilačkog buddy-ja iz nemara zaključivši da je Arthur Castillo zapravo učinio sve što se moglo razumno očekivati u danim okolnostima.
Castillova uvjetna kazna prošlog studenog izazvala je zabrinutost u široj ronilačkoj zajednici jer je dovela u pitanje otvaranje takvih procesa prilikom svakog tragičnog stradavanja ronioca bilo gdje u svijetu. Incident koji je doveo do prethodne osude, smrt Christine Gauci kod Goza, bio je okidač za postavljanje mnogih pitanja o sigurnosnim procedurama u ronjenju i odgovornosti ronilačkog partnera. Naime, prema prvostupanjskoj presudi mogla bi se povući analogija pa bi svaki ronilac bio izravno odgovoran za postupke svog ronilačkog partnera. Roniocima je jasno da takvo nešto nije logično i nikako nije ispravno, a opasnost takve presude bila bi dalekosežna jer bi se prilikom svakog stradavanja ronioca mogao okriviti njegov ronilački partner. Kako znamo da ronjenje nije dozvoljeno bez buddyja, postavlja se pitanje kako bismo pronašli ronilačkog buddy-ja kad bi on zbog naših nepromišljenih postupaka ili kršenja ronilačkih procedura i pravila mogao kazneno odgovarati!
Arthur Castillo u siječnju 2020. godine zaronio je s 35-ogodišnjom Christinom Gauci kod Goza. Poznavao ju je od prije i već je ranije ronio s njom u paru. Christine je bila pripadnica oružanih snaga i instruktorica ronjenja, a toga dana ronila je u suhom odijelu s dvobocnikom i stage bocom u kojoj je bio nitrox za dekompresiju. Gauci je imala opetovane probleme s plovnošću tijekom ronjenja, a Castillo joj je svaki put pomagao i opetovano sugerirao da prekinu ronjenje, iako je Gauci inzistirala na nastavku zarona. Također je u jednom trenutku oslobodio njezinu peraju od mreže u koju se zapetljala, a nakon toga joj je dodao svojih utega jer je Christine imala preveliki uzgon. No, Christine je iznenada krenula u izron, a Arthur je slijedio proceduru i odrađivao svoje dekompresijske zastanke. Gauci je kasnije pronađena na površini s licem u vodi (blizu stijena), s krvavim očima i pjenom na ustima i unatoč svim pokušajima nisu ju uspjeli reanimirati. Na prvom suđenju utvrđeno je da Arthur Castillo nije na odgovarajući način provjerio potrošnju zraka svoje prijateljice u kasnijim fazama ronjenja i da je nije pokušao spasiti nakon njenog brzog izrona. Proglašen je krivim usprkos Christininim greškama. Naime, ona je na ronjenje išla premorena, a Arthur ju je pokušao više puta odgovoriti od ronjenje te je pokušavao i prekinuti zaron kad je instruktorica upala u probleme s plovnošću i svojim suhim odijelom.
Ovakva presuda uzburkala je svjetsku ronilačku javnost i gotovo je sigurno da bi se štošta u ronjenju i ronilačkim procedurama, obukama i sustavu ronilačkih partnera mijenjalo da viši sud nije ukinuo osuđujuću presudu i oslobodio Arthura krivnje. Sustav ronilačkih partnera (buddy) uspostavljen je kako bi se osigurala dostupnost pomoći, ali to ne znači da je ronilac odgovoran za postupke svog buddy-ja, zaključio je viši sud na Malti.
Sud je također primijetio da je Castillo ronio s Christinom mnogo puta kao njezin buddy i da tijekom ovog zarona nije djelovao kao njezin instruktor, već samo kao ronilački partner. Pomogao joj je da prevlada svaku prepreku na koju je naišla tijekom ronjenja, uključujući i dijeljenje svoje težine s njom. Da ju je pokušao slijediti ravno na površinu, “bile bi dvije žrtve, a ne jedna”, zaključio je viši sud.
Inače, obdukcijom je utvrđeno da su uzroci smrti Christine Gauci bili utapanje u morskoj vodi i aterom koronarne arterije. Utvrđeno je da je jedna od njezinih arterija sužena za 80%, što njezin ronilački partner nije mogao znati, a vještak za ronjenje i ronilačku opremu napisao je da je Gauci imala problema s kontrolom plovnosti zbog neispravnog sustava za napuhavanje suhog odijela i nedostatka utega.
