Oman je mirna, uređena i sigurna država bez i najmanje natruhe bilo kakve vrste netolerancije i ekstremizma, a složeni koloplet modernog vremena i izražene tradicije u Omanu je vidljiv na svakom koraku.
Oman nema povezan cijeli svoj državni teritorij. Unutar Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) nalaze se dvije odvojene enklave koje su suvereni Omanski teritorij. Madha se nalazi potpuno okružena teritorijem UAE, dok poluotok Musandam s jedne strane graniči s UAE, a s druge strane ga oplakuju Perzijski zaljev i Arapsko more kao dio Indijskog oceana. Kako su ti teritoriji značajno udaljeni od matice zemlje, sigurno nikada i neće biti povezani.
Valja naglasiti da je današnji Oman potpuna suprotnost državama u okruženju. To je mirna, uređena i sigurna država bez i najmanje natruhe bilo kakve vrste netolerancije i ekstremizma. Naravno, potrebno je s punim poštovanjem pristupiti njihovoj kulturi i vjeri, što je uostalom i minimalna civilizacijska obaveza svakog gosta u bilo kojoj državi svijeta.
Oman se nalazi na Arapskom poluotoku okružen Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskom Arabijom, Jemenom i Arapskim morem. To je zemlja satkana od tri lako predvidljiva elementa. To su pješčana pustinja, kamena pustinja i more.
Kamena pustinja se u planinskom predjelu zapadnog Hajara diže do respektabilne visine na vrhu Jebel Shams od 3005 metara. Za uspon na vrh i povratak treba otprilike 10 sati po neobilježenom, teškom kamenom terenu bez imalo hlada i zaštite od Sunca koje nesmiljeno prži bez obzira na doba godine. Onaj tko voli poglede preko planinskih vrhova od kojih zastaje dah, svakako se mora uputiti prema tom planinskom lancu gdje se nalazi cijeli niz što lakših, što težih planinarskih staza i visoravan na kojoj se nalazi Wadi Ghul, čuveni Omanski Grand Canyon. Pogled u dubinu ovog kanjona, drugog najdubljeg na svijetu, zacijelo će svakoga ostaviti bez daha.
S kamenih vrhova se u nešto nižim predjelima spuštaju stara naselja u kojima su kuće zidane od cigli sušenih na Suncu i oblijepljene blatom, okružene palmama s kojih vise zreli plodovi datulja. Jedan od najljepših primjera ovakvog mjesta je Misfat Al Abreyeen. Kroz ovo mistično naselje usred kamene pustinje teče topla voda zauzdana Aflajem, irigacijskim sustavom starim preko 1500 godina koji služi za distribuciju vode po kućama, ali i za potrebe poljoprivrede uz pomoć gravitacije. Ovaj sustav irigacije je UNESCO zaštitio kao dio bogate svjetske baštine. Naprosto se treba izgubiti unutar strmih uličica ovog mjesta, obilaziti ruševne kuće, ali i one pune života, bogate vrtove i osvježiti se nakon napornog hoda vrućom kavom s kardamonom ili nekim mnogo modernijim napitkom.
Kameni kanjoni se strmoglavljuju prema dolinama u kojima se pretvaraju u zelene wadije kroz koje žubori topla voda okružena uskom trakom zelenila. U ovim čarobnim mjestima kao što je Wadi Bani Khalid vodotok ne presuši tijekom cijele godine, što u ovim područjima i nije najobičnija situacija. Snaga vode je kroz tisuće godina izdubila u mekom kamenu jezerca, kanjone, lokve i bazene najčudnijih oblika u kojima bljeskanje vode stvara nevjerojatan kontrast s pustim okolišem koji se rasprostire samo par metara dalje. Na žalost, ovakva divna, prirodna i čudesna mjesta gube veliki dio svoje zavodljivosti i magije dolaskom brojnih turista u autobusima koji pretvaraju svaki kutak ovom malog raja u svoju suprotnost.
U nizini, u pješčanoj pustinji vjetrovi preslaguju dine narančastog pijeska koje su potpuno očaravajuće pri zalasku Sunca, posebno u pijescima Wahiba. Za vožnju ovim krajolikom vam treba vozilo s pogonom na sve kotače i malo ispuhane gume kako ne bi ostali zarobljeni u pijesku kao u živom blatu. Predivno je osamiti se i hodati bos u suton pri čemu vam stopala propadaju u pijesak koji nije vruć, već prohladan i imati osjećaj da ste usamljeni negdje daleko na pučini uz ogromne valove pijeska koji mijenjaju boju od žute do rumeno crvene pa smeđe kako Sunce sve dublje zalazi iza čudesnih pješčanih valova.
S obale se pogled proteže u nedogled jer Oman otoka gotovo i nema. Tek se ispred Shane smjestio jedini veći otok Masirah, dok se sjeveroistočno od Muscata, daleko unutar mora, nalazi maleno otočje Daymaniyat. Morska obala je stjenovita s brojnim pješčanim plažama iza čega se nalazi naselje ili kamena pustoš.
Danas je Oman složeni koloplet modernog i izražene tradicije koja ima sve snažniji utjecaj kako se udaljavamo iz glavnog grada Muscata prema unutrašnjosti.
Bez obzira gdje se zateknete, Soukovi su u Omanu, kao i u ostalim arapskim državama, centar svemira svakog mjesta, bez obzira radi li se o prodaji deva, tamjana, svakodnevnih potrepština, mesa, povrća, rukotvorina, zlata ili suvenira za turiste koji opsjedaju upravo takva mjesta. Ovdje se u hladu natkrivenih labirinata od hodnika ljudi druže, cjenkaju, jedu, traže osvježenje, puše nargile, kupuju ili tek ubijaju vrijeme i gledaju što ima novoga. Najatraktivniji od svih Soukova je Muttrah Souk u jednom od starijih dijelova Muscata.
Od ostalih atrakcija stvorenih ljudskom rukom svakako treba posjetiti Sultan Qaboos Grand Mosque, jedinu džamiju u Omanu koja je otvorena za posjet “nevjernicima”. Ova impresivna bogomolja je otvorena 2001. godine i može primiti 20 tisuća vjernika. Kako se ovdje željela pokazati sva raskoš i bogatstvo, nije se štedjelo ni na čemu.
U velikoj molitvenoj dvorani se nalazi drugi najveći tepih na svijetu. Njega je četiri godine izrađivalo 400 žena iz Iranske provincije Khorasan. Tepih je veličine 60 puta 70 metara, u sebi sadrži 1.7 milijuna čvorova, a težak je čak 21 tonu! Isto tako, sa stropa iz kupole visi svojevremeno najveći luster na svijetu, visok 14 metara napravljen od Swarovski kristala. 2010. godine primat mu je uzeo još veći luster koji se nalazi u Qataru.
Diljem zemlje razbacane leže mnogobrojne utvrde sjajno uklopljene u okoliš, žute boje kao i pustinja iz koje se uzdižu. Ulaskom kroz vrata tvrđava Nakhal, Jabrin, Nizwa ili bilo koja druge slične ući ćete u vremensku kapsulu koja iz današnje perspektive djeluje izuzetno romantično.
Omansko podmorje
Oman nije baš posebno poznat po ronjenju. Zemlja se počela polagano otvarati prema vanjskom svijetu tek sedamdesetih godina prošloga stoljeća. To je grana industrije koja se sa sve snažnijim razvojem turizma isto tako započela polagano dizati, praktički od nule. Prema nekim procjenama u obalnim vodama živi između 1300 i 1500 raznih ribljih vrsta, što je svakako respektabilan broj. Većina tih vrsta je rasprostranjena gotovo svugdje diljem Indijskog i Tihog oceana, međutim, postoje i određene specifične “arapske” vrste koje obitavaju u Arapskom moru i šire se duž Omanskog i Adenskog zaljeva te ulaze u Perzijski zaljev i Crveno more.
U Omanu se u principu ne roni na obali, već se najbolje ronilačke destinacije nalaze na otočju Daymaniyat koje se nalazi sjeverozapadno od Muscata, na otoku Fahal ili Shark island smješten sjeveroistočno od Muscata te na poluotoku Musandam kao enklava unutar područja Ujedinjenih Arapskih Emirata. Na lokaciji Bander Khayran u blizini Muscata može se roniti na Al Munnassiru, 84-metarskom brodu koji je Omanska vlada dala potopiti za potrebe ronilačkog turizma na dubini od 30 metara. U Omanu se može roniti tijekom cijele godine, no najbolji uvjeti su od listopada do svibnja kad je more najmirnije. Temperature mora su od 23 stupnja Celzija u veljači do preko 30 stupnjeva Celzija u lipnju.
Otočje Daymaniyat je od 1996. godine ustanovljeno kao zaštićeni rezervat prirode uspostavljen s ciljem da bi se zaštitilo područje na kojem se gnijezdi više vrsta kornjača i orao ribar te koje služe kao odmorište brojnim vrstama ptica selica. Cilj ove zaštite je i zaštita cjelokupnog podmorja s koraljnim grebenima, ali i promocija u ovom dijelu svijeta još gotovo nepoznatog eko turizma. S ciljem ozbiljne zaštite ribarenje oko otoka je zabranjeno, a na otoke je zabranjeno iskrcavanje od svibnja do listopada kako se ne bi ometao njihov osjetljivi eko sustav.
Otočje Daymaniyat sastoji se od devet otoka podijeljenih u tri grupe: zapadne, centralne i istočne. Od jedne do druge grupe otoka brodom treba 10 do 15 minuta. Ovi nenastanjeni otoci udaljeni su od obale 11 milja i uglavnom se na njih dolazi brzim brodovima za što treba u prosjeku 45 minuta vožnje. Ova vožnja može biti pravi užitak, ali i čista noćna mora kad su valovi veliki i cijeli brod se zbog brzine konstantno nalazi zapljusnut vodom i vodenom maglicom, a poskakivanje po valovima i zabijanje u vodu nakon kratke levitacije nije niti malo ugodno, pogotovo ako traje toliko dugo. Za posjet ovom otočju plaća se taksa koja iznosi četiri OMR na dan (oko devet eura).
Neki otoci, na strani okrenutoj prema kopnu, imaju pješčane plaže iznad kojih se mreška more predivno tirkizne boje, no veći dio tih malih otočića zapravo pokrivaju stijene. Otoci su okruženi koraljnim grebenima, zidovima, stijenama, pijeskom i pećinama. Oko 70% podmorja prekrivaju tvrdi i meki koralji, s time da prevladavaju tvrdi, a prema nekim procjenama ima ih preko 100 raznih vrsta. Kako je ovo područje poznato po tome da na njemu kornjače nesmetano liježu svoja jaja, ovdje je moguće vidjeti čak pet od sedam vrsta morskih kornjača. Od većih riba moguće je susresti raže i morskog psa leoparda, a zabilježeni su i posjeti kitopsina (Rhincodon typus).
Na cijelom otočju se roni uglavnom sa sjeverne strane okrenute pučini. Uz otoke, tu su i brojne sike, a zaroni su uglavnom vrlo plitki i rijetko prelaze 25 metara dubine. Ovisno o valovima, strujama i općenito vremenskim prilikama ili neprilikama određuje se na kojim će se lokacijama zaroniti. Općenito je cijelo područje pokriveno s 26 ronilačkih lokacija.
Zapadnu grupu čine otoci Clive Rock, Sira i Junn (Al Jawn). Ronilačke lokacije započinju s Clive Rockom na krajnjem zapadu i završava s Doc`s Wallom na istoku. U ovoj grupi je najveći otok Al Jawn koji na krajnjem sjeveroistoku ima lokaciju imena Coral Garden. Rijetko gdje će se roniti u toplim morima da ne postoji lokacija s takvim imenom. Ovaj zaron pruža lagano ronjenje duž plitkog zida prekrivenog brojnim vrstama koralja. Zaron završava na kraju otoka u području prepunom “stolnih” koralja.
Ovdje se roni doslovno u plićaku, uz najveću postignutu dubinu od 10 metara. U ovom području se mogu vidjeti brojni primjerci jarko žutih arapskih riba leptira (Chaetodon melapterus), grebenskih riba zastava (Heniochus acuminatus) i ponosnih carskih anđela (Pomacanthus imperator). Iz rupa se promaljaju glave žutousnih murina (Gymnothorax nudivomer) i mnogobrojnijih i mnogo većih saćastih murina (Gymnothorax favagineus) koje narastu do dužine od dva metra.
Brojni su i puževi golaći kao što je točkasti puž golać (Jorunna funebris) bijelog tijela s crnim točkama, ticalima i škrgama te Risbecia pulchella, prekrasan puž bijelog tijela sa žuto-narančastim točkama raznih veličina i plavim obrubom oko cijelog tijela koji se hrani na spužvama. Visoko iznad nas, potpuno mirno kao dron koji stoji na nebu i snima, gleda nas točkasto bodljikavo prase (Diodon hystrix), dok se na dnu u miru odmaraju žutooka riba žaba (Arothron immaculatus) i brojne škarpine.
Iznad grebena plivaju osedlane ribe žabe (Canthigaster valentini) koje svojim izrazom lica sliče na Mr. Beana ulovljenog u najglupljoj fazi samogluposti. Između bodlji velikih ježinaca skrivaju se plove malih zubatih kardinala (Cheilodipterus isostigma) sa svojim prepoznatljivim vodoravnim crnim crtama od kojih centralna prelazi preko oka, dok papigače nesmetano brste koralje i bježe velikom brzinom čim im se približite. Sve to govori o pravom bogatstvu živog svijeta koji obitava na ovom koraljnom grebenu.
Centralnu grupu tvore također tri otoka, a to su: Qesmah, Wlad Al Qurfah i Al Qurfah. Ovdje postoji sedam mjesta za zaron koja završavaju Black Tip Reefom. Ovdje se mogu vidjeti velike i bogate nakupine koralja svih oblika i boja koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Među anemonama se vrzmaju uvijek rado viđene Clarkove ribe klaunovi (Amphiprion clarkii). Plavi kostorog (Odonus niger) se u panici zalijeće u rupe u koraljima u koje gura glavu i skriva se kao noj u pijesku. Arapski kirurg (Acanthurus sohal) je endemska riba Crvenog mora i ovog područja, a odlikuje se velikom eksplozivnošću, brzinom i nevjerojatnom sposobnošću manevriranja među grebenima. Ako imate malo sreće uživat ćete i u laganom plesu poneke kornjače. Maksimalna dubina zarona ovdje ne prelazi 20 metara.
Istočna grupa se sastoji od Policijskog otoka ili Al Jabal Kabeer, zatim otoka Al Qafsiyah i Hycoon. Policijski otok je dobio ime po nekadašnjoj policijskoj postaji koja je sada kontrolna postaja zaštićenog rezervata prirode. Policijski otok je najrazvedeniji od svih otoka i s južne strane ima predivne pješčane plaže.
Na ovom području se nalazi najpoznatija i najpopularnija pa prema tome i najbolja ronilačka lokacija na ovom području, a vjerojatno i u cijelom Omanu – Aquarium. I ovaj naziv se, kao i Coral Garden, može naći na bezbroj mjesta diljem svijeta. To je zapravo sika na kojoj se roni isključivo kad nisu veliki valovi i kad se na nju može sidriti. Zaron počinje na njenom vrhu na dubini od sedam metara, pri čemu se roni do najveće dubine od 22 metra. Odavde se može krenuti u pravcu sjevera ili juga. Ako se krene zidom prema sjeveru, prvo se roni preko pijeska te se uz zid dolazi do platoa na kojem se nalaze plavi koraljni grmovi, meki koralji i spužve, a sve okruženo plovama riba.
Roneći prema jugu se prolazi uz zid te se dolazi do područja prekrivenog pijeskom i koraljnim “otocima”. Na ovom mjestu odmah ćete uočiti Picassovog kostoroga (Rhinecanthus assasi), lako prepoznatljiva riba zbog svog čudnog oblika i rasporeda boja nazvana po slavnom kubističkom umjetniku Pablu Picassu. Plavorepa škrinjašica (Ostracion cyanurus) se lako prepozna po tijelu u obliku škrinje pri čemu je poklopac zelene boje, dok su bočne stranice plave s crnim ili zelenim točkama. Sipe u paru levitiraju i samo im se rub haljinice neprekidno ritmički pomiče u valovima, dok se nakostriješene ribe lavovi (Pterois volitans) pretvaraju da su bezopasne kako bi što lakše došle do svog plijena.
Na dnu se svojim kamuflažnim uzorkom pokušava prikriti drhtulja ili “električna raža” (Torpedo fuscomaculata). Drhtulje su ribe iz porodica raža, riba s hrskavičastim skeletom. Tijelo ovih riba ima okruglast oblik zahvaljujući grudnim perajama koje im obuhvaćaju i glavu. Koža im je gola i ne sadrži bodlje. Leđna i repna peraja su im dobro razvijene, dok im je rep mesnat i vretenastog oblika. Njihova je glavna karakteristika da posjeduju električne organe koji se nalazi s obje strane glave i mogu proizvesti jake strujne udare te se zbog toga nazivaju i električne raže. Električni udari mogu biti napona i do 50 Volti te su dovoljno snažni da ošamute i plijen veći nego što je sama drhtulja. Strujni udar koji proizvodi raža drhtulja za čovjeka je neugodan, ali ne i smrtonosan, a zanimljivo je da su ga u starom Rimu liječnici koristili za liječenje glavobolje, reume i svakojakih drugih bolesti. Bolesnici su prislanjali ove ribe na sljepoočnice ili su po njima hodali primajući pritom električne udare. Teško je vjerovati u uspješnost ovakvog liječenja pa sam se najbolje udaljiti na sigurnu udaljenost da slučajno ne biste iskušali ovu drevnu metodu liječenja elektrošokovima.
Okolo kruži i možda najneatraktivnija riba leptir, a to je leptir s crnim točkama (Chaetodon nigropunctatus) koji je za razliku od većine riba ove porodice potpuno neupadljiv. Bogatstvo ove lokacije nadopunjuje umrljano prase (Diodon liturosus), šara koje djeluju kao da su uprljane crnom tintom, zatim crvena vjeverica (Sargocentron rubrum), brojne škarpine i trlje.
Oman zacijelo nije najbolja ronilačka lokacija u arapskom svijetu jer se s Egiptom teško mjere i razvikanije destinacije, ali to je zemlja koja vas može vratiti u neka davna, romantična vremena, zemlja u kojoj osmijeh još nešto znači, mjesto gdje ćete se osjećati sigurno bez obzira na vjeroispovijest, ali i mjesto gdje ćete roniti u miru, mjesto gdje oko vas nije više ronilaca od riba, gdje ćete imati prilike vidjeti veliko bogatstvo podmorja, ali i uživati u ljepotama prirode koje su potpuno drugačijeg karaktera od onih koje nas okružuju u svakodnevnom životu. Destinacija je pogodna i za početnike, ali ni oni mnogo iskusniji neće ostati razočarani doživljajima i susretima s brojnim stvorenjima koja se skrivaju ispod plave nepregledne pučine.
Više o Omanu i drugim zanimljivim ronilačkim destinacijama pročitajte u ronilačkom putopisu Damira Šanteka “Ispod površine“.
Damir Šantekje iskusni ronilac i putopisac koji roni i piše o ronilačkim lokacijama širom svijeta, a posebna su mu strast ronjenja na neobičnim destinacijama poput Zelenortskih otoka, Kolumbije, Zimbabvea..., ali voli roniti i pisati i o ronjenju u Jadranu, a i u muljevitim austrijskim, mađarskim, hrvatskim... jezerima i rijekama.
