Na prvi pogled podmorje Paga možda ne pruža neke osobite ronilačke doživljaje, međutim, ipak nije tako.
Pag ne obiluje nekakvim poznatim brodolomima (osim onih za tehničke ronioce), nema zvučnih špiljskih ili lokaliteta s poznatim zidovima kao na jugu Jadrana, niti možemo očekivati senzacionalne susrete s ribljim vrstama. No, unatoč tome podmorje otoka Paga ostaje u lijepoj uspomeni svakom zaljubljeniku u podmorje.
Pag se smjestio na samom južnom obodu Kvarnera i dobro je povezan s kopnom pa je već desetljećima zanimljivo turističko odredište. No, goli, bijeli i oštro izbrazdan vapnenac bez ijedne biljčice uobičajen je krajolik na Pagu, a to djeluje prilično negostoljubivo.
Poznato je da bura na velebitskom području može razvijati razornu snagu, a krajolik Paga upravo je rezultat takve igre prirode. Morate se dobrano odmaknuti prema nešto pitomijem, zapadnom dijelu otoka gdje krajolik postaje nešto šumovitiji i s nešto plodnijom zemljom gdje je uostalom i smještena većina naselja na Pagu, osim grada Paga koji se pak smjestio u dobro zaštićenom i dubokom Paškom zaljevu.
Na istočnoj, onoj “kopnenoj” strani Paga gotovo da i nema većih naselja. Zapadno su smješteni poznati turistički centri Novalja i Stara Novalja te manja naselja poput Šimuna, Mandri, Povljane i ostalih, a na samom sjeverozapadnom rtu otoka smjestio se Lun.
Asocijacija na otok Pag ima mnogo. Domaćice će se ponajprije sjetiti paške soli koja se i danas proizvodi u solani u samoj blizini grada Paga. Druga asocijacija na Pag nesumnjivo je Paška čipka koja se nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalne svjetske baštine, a i u Hrvatskoj je zaštićena kao kulturno dobro.
Sljedeće po čemu je Pag svjetski poznat su gurmanski specijaliteti – paški ovčji sir te mlada paška janjetina. Paška stada prisiljena su preživljavati s minimalnim količinama slane trave, što mesu i mlijeku ovaca i janjaca daje neponovljivi okus.
I na kraju, najčešća asocijacija mladih, ne samo iz Hrvatske, već danas i iz cijeloga svijeta na Pag je poznata partijanerska plaža Zrće u blizini Novalje. Iako se za takvim tipom turizma vuku brojne kontroverze, nesumnjivo je plaža Zrće jedan od važnijih generatora razvoja paškog turizma u cjelini.
Ronjenje na Pagu i oko njega
Obilazak ronilačkih lokacija na Pagu treba odvojiti u nekoliko cjelina jer govorimo o teritorijalno razmjerno velikom području. To su, uvjetno rečeno, novaljsko područje koje počinje od Luna na sjeveru pa sve do trajektnog pristaništa Žigljen, zatim šimunsko područje koje se uglavnom naslanja na lokacije na obližnjim otocima te na kraju područje Paških vrata koje je površinom najmanje, ali krije neke od zanimljivijih lokacija. Paška vrata su relativno uzak morski kanal kojim je Paški zaljev odvojen od Velebitskoga kanala i kopna.
Prije nego što se počnemo direktno baviti samim ronilačkim lokacijama paškog podmorja ne smijemo propustiti reći da je pri planiranju ronjenja na Pagu uvijek najbitnija stavka ona koja se tiče vremenskih prilika. Velebitska bura nije samo legenda, već je i neprestani pratitelj ronilaca na Pagu pa joj se mora posvetiti dužna pažnja. U pravilu, iole jača bura znači odgodu planiranih ronjenja čak i na zapadnim obalama Paga te nešto udaljenijim otocima.
Rt Lun
Pregled ćemo započeti na novaljskom području i to idući od sjevera prema jugu pa nam se prva lokacija koju ćemo spomenuti nalazi u neposrednoj blizini gradića Luna, samo nekoliko desetaka metara istočno od rta Lun, dakle na strani koja gleda na kopno. Roni se u smjeru prema jugu i nakon stepenastog pada na kojih dvadesetak metara dublje se teren strmo obrušava na više od četrdeset metara.
To je područje dobrano obraslo crvenim gorgonijama. Zid se nastavlja daljnjih nekoliko stotina metara, ali je ronjenje zanimljivije na prvih stotinjak metara. Nakon toga slijedi lagano uzdizanje te povratak na brodicu suprotnim smjerom. Lokacija obiluje škarpinama i pokojim ugorom, a u plićacima su česte plove salpi u potrazi za hranom. Treba imati sreće da se pod morem ugleda i koja mlada tuna koje ćete zasigurno vidjeti u vožnji brodom do lokacije kako iskaču iz mora u lovu na manje plove sardina ili sličan plijen.
S obzirom na često vrlo dobru vidljivost potreban je oprez i češća kontrola dubinomjera te dekompresijskog režima na vašem računalu.
Crvena špilja
Sljedeća lokacija koju ćemo opisati je samo kolokvijalnog naziva “Lunski zidovi”. Kada promotrite nautičku kartu vidjet ćete da je cijeli obalni rub od Luna prema Novalji na istočnoj strani gotovo neprekinut niz strmih stijena, nešto poput vanjskog ruba Kornata ili Dugog otoka. Okomito stijenje se u pravilu uvijek strmo nastavlja spuštati i u podmorju pa bilo koji “klif” da izaberete, gotovo da ne možete pogriješiti. Svugdje će vas dočekati vrlo slična konfiguracija podmorja koje se ponegdje strmo spušta i do sedamdesetak metara dubine. Naravno, jedan od problema koji se pritom nameće je sidrenje broda koje u takvim uvjetima može biti otežano. Ronjenja na okomitim zidovima su uvijek sama po sebi atraktivna, no i dalje je potreban nužan oprez zbog eventualnih rizičnih profila ronjenja. Već i sama draž činjenice da ćete možda zaroniti baš na mjestu gdje nitko prije vas nije zaronio, jer zidovi se prostiru miljama, potaknut će vas na češća istraživanja ovih lokaliteta.
Uzduž netom spomenutih “Lunskih zidova” na određenim mjestima ipak ćete nailaziti i na promjene u konfiguraciji krajolika kao naznaku da i podmorje na takvim mikrolokacijama pruža nešto više osim samih ronjenja na zidovima. Jedna od takvih lokacija koju svakako valja obići je Crvena špilja na lokalitetu pored uvale Konobe. Za precizno nalaženje ove lokacije ipak savjetujemo posjet u pratnji vodiča iz obližnjih ronilačkih centara. Lokacija je izvanredna čak i za početne kategorije ronilaca. U maloj uvalici pogodnoj za sidrenje nalazi se lijepa kombinacija manjih špiljica koje su potpuno sigurne za obilazak, ispod kojih se nalazi zanimljiv plato na dvadesetak metara dubine s mnogo zasebnih stijena na kojima se nalaze veća polja žutih gorgonija. Iskusniji ronioci zaron mogu započeti odlaskom na zid koji se nalazi sjeverno, odmah iza rta na kraju uvalice pa nakon toga povratkom na plato i ulaskom u špilje. Na zidu će opet naići na polja gorgonija, a igra sunca i tmine u špiljama, pogotovo u jutarnjim satima, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ovo je jedan od onih zarona koji se jednostavno moraju obaviti jer pruža mogućnost kombinacije ronjenja na zidu, platou, špilji, u procjepima… Zaron za svakoga, a posebno za podvodne fotografe.
Hrid Mrzlanovica
Južnije, već nešto bliže Staroj Novalji, dolazimo do lokacije hridi Mrzlanovica. Ovdje ćete naići na nešto što se više ne viđa tako često u Jadranu, a to su skupine zubataca. Pored same hridi je moguće sidrenje pa se zaron započinje na velikom polukuglastom stijenskom masivu koji se spušta dublje od četrdeset metara. U plićim dijelovima toga masiva, na dubinama do dvadesetak metara, treba oprezno istraživati omanje platoe i dijelove gdje platoi prelaze u nešto strmiji pad.
Veliki zubaci patroliraju uzduž, ali ih instinkt nagoni da bježe od ronilaca pa je potrebno stvarno oprezno i polagano prilaženje. No, vidjet ćete ih sasvim sigurno. Osim usamljenih većih primjeraka zasigurno ćete zapaziti i više manjih i nešto manje plašljivih. Nažalost, zubaci su noćna mora za podvodne fotografe pa je vrlo teško očekivati da ih se može uloviti u kadar koji bi zadovoljio.
Zubaci nisu jedina atrakcija ove lokacije jer ćete zaron završiti povratkom prema hridi i nastavkom zarona prema obali gdje se nalazi nekoliko zanimljivih procjepa i špilja koje se također mogu sigurno istraživati jer se nalaze neposredno uz površinu pa je ronjenje u njima bez rizika.
Zidovi pored Žigljena
Potez u području istočno od hridi Triget pa sve do trajektnog pristaništa Žigljen također je vrlo zanimljiv roniocima, pogotovo nakon poznate uvale Svetojanj. Tamo se, slično kao i pored Luna, nalazi nekoliko lokacija sa zidovima i prekrasnim poljima crvenih gorgonija. Takvi zidovi nalaze se uglavnom odmah južnije od uvale Vojska. Ako već imate priliku odlaziti i na takve, nešto udaljenije lokacije, onda ih je šteta propustiti.
Pažnju opet treba posvetiti problemu sigurnog sidrenja, a još i više mogućoj buri. Pažljivo pratite vremensku prognozu jer na ovim mjestima čak i slabija bura postaje vrlo neugodna jer ste ovdje izloženi direktnim udarima. Najjednostavnije, ako primijetite da su vrhovi Velebita prekriveni kapom niskih oblaka, niti ne pomišljajte na zadržavanje u kanalu. Bura zasigurno slijedi! Nasreću, ona je u ljetnim mjesecima ipak razmjerno rjeđa pa će biti prilike i za posjet ovom području.
Uvala Vlaška Mala – amfore
Južnije od trajektnog pristaništa Žigljen smjestila se uvala Vlaška Mala koja do prije koju godinu nije previše privlačila ronioce. No, danas je situacija potpuno drugačija jer je nekoliko godina ranije ovdje pronađen brodolom, preciznije ostaci brodoloma nekog rimskog broda s teretom amfora. Od drvenog broda nije ostalo ništa, ali je teret amfora solidno očuvan i devastacija je, po procjeni stručnjaka iz Zavoda za očuvanje kulturne baštine, bila minimalna.
Amfore se nalaze na pjeskovitom dnu na dubini od dvadeset i pet do trideset metara, a od dijelova broda nije ostalo gotovo ništa, osim jedne olovne prečke antičkog sidra. Jasno su vidljive dvije vrste amfora i, po nekim saznanjima, u njima se prevozilo ulje. Danas je lokalitet zaštićen čeličnom mrežom u obliku kaveza koja, iako donekle krnji atmosferu ronjenja, barem pruža solidnu fizičku zaštitu od potencijalnih devastatora, sada kada je lokalitet postao poznat široj ronilačkoj populaciji. Izgleda da su ponekad ovako nepopularne mjere jedini pravi način očuvanja naše kulturne baštine.
Unatoč kavezu sve se amfore mogu normalno razgledati pa je zaron zanimljiv, i to ne samo zaljubljenicima u povijest.
Antičko nalazište Letavica
Nakon novaljskog područja prelazimo na ono oko naselja Šimuni gdje se u neposrednoj blizini auto-kampa u Šimunima nalazi nezaobilazna ronilačka lokacija – najljepše antičko nalazište u Hrvatskoj.
Nalazište leži na dubini od 37 do 39 metara, na granici stjenovite i pješčane padine morskoga dna, na udaljenosti oko 130 metara od morske obale. Riječ je o skupini od oko 400 dobro vidljivih amfora koje se tipološki svrstavaju u skupinu Lamboglia ll, a mogu se podijeliti u nekoliko varijanti. Amfore se mogu datirati u prvo stoljeće prije Krista, to jest u vrijeme kasne Rimske Republike. Uglavnom su prekrivene morskim priraslinama i međusobno srasle u kompaktnu cjelina, a tek manji dio izmaknut je iz glavne koncentracije nalaza. Na udaljenosti od oko 38 metara u pravcu sjeveroistoka nalazi se olovna prečka antičkog olovno-drvenog sidra dužine 1,6 metara koje je vjerojatno pripadalo istom brodu. U neposrednoj blizini prečke leži i dno veće keramičke posude. Položaj nalaza na morskome dnu upućuje na činjenicu da nije riječ o teretu koji se prilikom havarije istresao iz brodskog potpalublja, već je na morsko dno potonuo s čitavim brodom. Dužina glavne koncentracije amfora iznosi oko 24 metra te upućuje na brod dužine 25 do 30 metara.
Iako su amfore tipa Lamboglia ll prilično česti nalazi na jadranskom prostoru, stanje i veličina ovog nalazišta čine ga iznimno zanimljivim. Sama lokacija (stotinjak metara od obale) obilježena je plutačom, a zaron započinje po sidrenom konopu pa je vrlo lagan, pogotovo stoga što je uvijek solidna vidljivost i nalazište se nazire već s petnaestak metara dubine – dobro došli u antički lunapark!
Sve što ste čuli o ovoj lokaciji ne može vas pripremiti na ushit koji ćete nesumnjivo doživjeti kada zaronite na ovu izvanserijsku lokaciju. Nalazite se usred duboke povijesti Jadrana i imate priliku uživati u nečemu što ćete teško vidjeti igdje drugdje. Iako se radi o nešto ozbiljnijoj dubini, samo ronjenje je poprilično lagano pa će ga bez problema uspješno odraditi i oni manje iskusni ronioci.
Velika nakupina amfora djeluje impozantno, a mali detalji poput pokojeg ugora u njima ili antička sidra daju dodatan začin ovoj lokaciji. Čak i ako niste veliki ljubitelj antike ili brodoloma, Letavica se naprosto mora naći na svakoj top listi “not to be missed” točaka na hrvatskoj ronilačkoj transverzali.
Gorgonije na Maunu
Ronjenja na području Šimuna uglavnom se obavljaju na području koje geografski ne pripada Pagu, već na obližnjim otocima i hridima koji se nalaze u smjeru zapada. Prvi od tih otoka je Maun koji se nalazi nasuprot Šimunima i krije nekoliko lokacija koje su odlične za ronjenje. Koncentrirat ćemo se na jednu od tih lokacija, iako treba reći da Maun pruža nebrojene mogućnosti za različite konfiguracije ronjenja.
Gotovo nasuprot Šimunima, dakle na “unutarnjoj” strani Mauna, nalazi se lokacija s vjerojatno najvećim gorgonijama u srednjem dijelu Jadrana. Nakon dvadesetak metara započinju strmi zidovi i već na 25 metara ukazuju se prve lepeze koje se nakon toga nastavljaju doslovno u šume gorgonija. Ovi prelijepi meki koralji ovdje su stvarno impozantne veličine. Dno se spušta sve do 53 metra kada kreće pješčana zaravan.
Napominjemo da ovo nije jedina lokacija na Maunu i samo nekoliko stotina metara u oba pravca nalaze se također odlične lokacije sa zidovima, tako da je Maun ona prava i istinska ronilačka meka.
Hrid Pohlib
Nešto udaljeniji od Mauna u odnosu na Pag nalazi se otočić (preciznije hrid) Pohlib. Nad vodom Pohlib ne odaje neku privlačnu ronilačku lokaciju, međutim pod vodom je stvar bitno drugačija. Na strani Pohliba okrenutoj prema Maunu nalazi se vrlo interesantan splet od pet većih i manjih špilja sa zanimljivim kanjonom. Najdublje špilje su na tridesetak metara, a one pliće između petnaest i dvadeset. U svakoj se nalazi ponešto zanimljivo pa se isplati ući baš u svaku.
Na zidovima pored špilja obitavaju i velike plove ušata i fratara koje dodatno uljepšavaju ovaj zanimljivi doživljaj. Prije spomenuti kanjon na dvadesetak metara u svojem završetku također vodi u jednu od špilja, i to onu najveću.
Po završetku obilaska špilja zaron završava na platou s ogromnom livadom posidonije. Teško se može opisati ugođaj koji vlada prilikom ronjenja na Pohlibu pa za ovu lokaciju jednostavno treba vjerovati na riječ da je vrhunska.
Sika Krištofor
Područje Paških vrata predstavlja ustvari relativno uzak kanal koji Velebitski kanal povezuje s Paškim zaljevom. Na malom području nalazi se nekoliko odličnih lokacija za ronjenje od kojih je uvjerljivo najljepša ona na siki Krištofor. Sika se nalazi relativno jednostavno jer joj je vrh na samo pet metara pa se za mirnih dana nazire već promjenom boje površine mora. Sidrenje nije komplicirano, a opet ćemo spomenuti probleme s burom koji ovdje mogu biti ozbiljni. No, za mirnih dana ovo je spektakularna lokacija.
Na siki ćete susresti dosta zubataca, uključujući i više primjeraka od pet kila. Zapravo će vas iznenaditi mnoštvo riba na ovoj lokaciji gdje ćete vidjeti i nekoliko procjepa koji obiluju gorgonijama.
U blizini ove lokacije nalazi se nekoliko još interesantnijih kao što su rt Krištofor sa zidom orijentiranim prema kopnu, nadalje nešto južnije nalazi se splet otočića i hridi Šestakovaca od kojih je najveći i najbliži ujedno i najzanimljiviji. A na ronjenjima u Paškim vratima koja se u pravilu odvijaju kao cjelodnevna za drugi zaron gotovo uvijek se odabire splet hridi i malih špilja i tunela neposredno uz rt Krištofor, odnosno nešto zapadnije od njega. Lokacija se nalazi vrlo jednostavno jer su hridi lako uočljive i nalaze se neposredno uz strmu obalu.
Naravno, na Pagu i oko njega ima još mnoštvo zanimljivih ronilačkih lokacija za rekreativne ronioce, a tu su i neke iznimno zanimljive ronilačke lokacije za tehničke ronioce. Radi se o nekoliko povijesno vrlo vrijednih olupina. Te olupine su na dubinama koje prelaze granice rekreativnog ronjenja, a više o njima možete pročitati u SCUBAlife magazinu broj osam (Albanien i Euterpe) te u SCUBAlife magazinu broj dvanaest (olupine tenkonosaca MFP 625 i MFP 963).
Više o otoku čipke, soli, sira i ronjenju na još mnogim ronilačkim lokacijama oko Paga pročitajte u knjizi Gorana Butajle Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
