U Jadranu žive četiri pripadnika porodice paukovki: žutac (E. vipera), mrkulj (T. radiatus), crnac (T. Araneus) i bijelac (T. draco) koji je najčešći. Zbog otrovnih bodlji čiji ubod izaziva jake bolove pauk je proglašen najzloglasnijom ribom Jadranskog mora. Nazivaju ga još i ranj, draganj i taranta.
Kako i priliči zmaju (latinski draco – zmaj) pauk bijelac (Trachinus draco) ima zlokoban pogled i ostavlja dojam opasnog i opakog bića. Oči su mu izbočene, visoko smještene sa zjenicama nepravilno izduženog oblika. Ružičasto sive je boje, koso izbrazdan po tijelu. Naraste u duljinu do 40 centimetara, a dosegne težinu do 1,5 kilogram. Mrijesti se od lipnja do kolovoza kada se pojavljuje u manjim skupinama.
Živi na pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim dnima na dubinama od jednog metra do 150 metara. Omiljena su mu mjesta pijesak uz rubove podmorskih livada posidonije. Rasprostranjen je na Mediteranu, istočnom Atlantiku, u Crnom i Sjevernom moru.
Bijelac se vješto i brzo zakopava u pijesak tako da mu vire samo oči i prva leđna peraja. Za to mu je potrebno tek nešto više od sekunde. Tako neprimjetan nepomično čeka u zasjedi. Kada mu se plijen dovoljno približi, napada ga brzim trzajem. Vrlo je proždrljiv i nije izbirljiv. Hrani se sitnim beskralježnjacima i ribom koja obitava pri morskom dnu.
Zna napadati i ribe veće od sebe na koje nasrće svojim otrovnim bodljama. Unatoč moćnom oružju kojim raspolaže i on zna završiti kao plijen gofa, komarče, škarpine ili hobotnice. Zbog ukusnog bijelog mesa i ljudi ga rado uvrštavaju na svoj jelovnik.
Ubod ribe pauka
Otrovni aparat ove ribe sastoji od dugačke bodlje na škržnom poklopcu okrenute prema natrag i pet do osam crnih bodlji smještenih na prvoj leđnoj peraji. Otrov djeluje na živčani i krvožilni sustav čovjeka. Nakon uboda javlja se jaka bol koja u roku od tridesetak minuta postaje nesnošljiva. Bol se prvo javlja na mjestu uboda, a zatim se širi duž cijele ruke ili noge i praćena je otokom cijelog uda. Zabilježeni su slučajevi ribara koji su sami sebi amputirali ozlijeđeni prst zbog jake boli.
Ubodna rana obično dosta krvari, a mjesto uboda najprije pobijeli, a kasnije pocrveni i poplavi. Ponekad se javlja pojačano znojenje, slabost, vrtoglavica, mučnina, povraćanje lupanje srca i visoka temperatura. Intenzitet tegoba će ovisiti o organizmu ubodene osobe i o veličini samog pauka. Otrovanje otrovom paukovki naziva se trahinizam. Od deset uboda ribe pauka, u devet slučajeva radi se o pauku bijelcu. Zanimljivo je da nakon nekoliko uboda čovjek razvije otpornost na njegov otrov.
Prva pomoć
Nakon uboda pauka najprije iz rane treba ukloniti bodlju. Budući da je otrov termolabilan, treba što prije ubodeno mjesto uroniti u vruću vodu (temperature 40 do 60 stupnjeva Celzija), toplu koliko se može izdržati, a da se ne bude opečen. Ubodeno mjesto treba držati u vodi dok bol ne prestane, a to nastupa brzo. Otrov je tada uništen. Nakon toga svakako treba potražiti liječničku pomoć.
Više o ribi pauku možete pročitati u 34. broju SCUBAlife magazina.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
