Različite su po obliku, namjeni i materijalu od kojeg se prave, a zajednička im je jedna stvar – bez njih bi ronjenje bilo deset puta manje zabavno!
Možda se čine jednostavnim komadom opreme, no peraje su ustvari vrlo pažljivo kreiran komad ronilačke opreme. Na tržištu ih ima mnoštvo, a različiti tipovi pogodniji su za pojedine vrste ronjenja. Tako primjerice peraje koje su pogodne za laganu rekreaciju u vodama Kariba, nisu baš prikladne za ronjenje u špiljama.
Godine istraživanja posvećene su razvoju različitih materijala od kojih se izrađuju peraje, a ujedno se pazilo da dizajn bude takav da maksimalizira propulziju kod zamaha nogom kako bi se ronilac manje umarao. Izbor odgovarajućih ronilačkih peraja zasigurno nije lak i jednostavan pa prije nego krenemo na osnovnu podjelu po obliku, važno je napomenuti da se peraje treba birati i prema fleksibilnosti, odnosno tvrdoći ili mekoći samih peraja. To je aspekt koji se često nepravedno zanemaruje, iako je vrlo bitan kod ronjenja. Primjerice, neke peraje su vrlo krute, dok su druge puno mekanije. Ove tvrđe su puno bolje od mekanih za plivačke pokrete u takozvanom “žaba stilu” i posebno su dobre za naprednije tehnike propulzije poput “helikopter okreta”. Također, kod kraćih zamaha tvrđe peraje uglavnom će tjerati ronioca dalje nego jednako dizajnirane mekanije peraje. No, koristite li tvrđe peraje, takav način plivanja tijekom dulje vremena može biti vrlo iscrpljujući jer se troši više energije.
Još jedan relativno zanemareni aspekt kod peraja je i boja koja tu nije samo zbog estetskih razloga. Tijekom urona jarke boje puno su lakše uočljive kako bi se utvrdilo gdje se nalazi kolega ronilac. Posebno je to važno za one koji rone u uvjetima smanjenje vidljivosti gdje od presudne važnosti može biti da imate lako uočljive peraje jarke boje koje su puno vidljivije od crnih ili peraja sličnih zagasitih boja. Stoga, kada kupujete peraje uzmite u obzir da su jarke boje puno vidljivije pod vodom.
Zatvorene peraje (peraje sa zatvorenom petom)
Ronilačke peraje sa zatvorenom petom imaju gumene džepove za stopala koja potpuno pokrivaju roniočevu petu. Napravljene su za ronjenje bez ronilačkih čizmica te su vrlo pogodne za urone u toplijim vodama. S druge strane, oni koji žele roniti u hladnim vodama moraju imati čizmice kako bi održavali stopala toplim.
Zbog toga svi oni koju uranjaju s nepristupačnijih obala ili gdje uron traži da se hoda u ronilačkoj opremi preferiraju peraje koje će im štititi stopala tijekom ulaska i izlaska iz vode. Zatvorene peraje stoga nisu pogodne za takve prilike. No, zatvorene peraje u kombinaciji s ronilačkim čarapama od neoprena su gotovo nezamjenjive kod podvodnog ribolova.
Otvorene peraje (peraje s otvorenom petom)
Ova vrsta peraja napravljena je za ronjenje s čizmicama. Stoga su džepovi za stopala veći nego kod zatvorenih peraja. Džepovi, odnosno otvori za stopala napravljeni su od tvrđih materijala pa je korištenje ovih peraja bez čizmica neudobno.
Kombinacija otvorenih peraja i čizmica omiljena je kombinacija brojnih ronilaca jer čizmice održavaju stopala toplima, a ujedno i štite prilikom izlaska i ulaska u vodu. Kako je to najčešći odabir većine rekreativnih i gotovo svih tehničkih ronilaca tržišno su najbrojnije upravo peraje s otvorenom petom.
Blade peraje (blade fins)
Ove peraje izdvojili smo u posebnu kategoriju jer su napravljene od jednoga komada plastike ili gume. Dizajn je takav da mekani gumeni paneli ili rupe u peraji pomažu da se voda kanalizira radi veće učinkovitosti pri zamahu.
Dobre su i kod “žaba” zamaha i kod zamaha lepršanjem. Rade se u više različitih stupnjeva tvrdoće, a uglavnom ih koriste ronioci koji se ne moraju nositi sa snažnim strujama i brzo plivati te općenito oni kojima se noge lako zamaraju.
Razdvojene peraje (split fins)
Ova vrsta peraja ima veliki rez na centralnom području koji je razdvaja na dva dijela. Dobre su kod zamaha slobodnog stila, ali su manje učinkovite kod “žabljih” zamaha. Rez u sredini peraje smanjuje napor kod zamaha, ali ipak pruža dovoljno potrebne propulzije.
Ronioci koji imaju problema sa zglobovima i oni čiji se mišići brzo zamore ili lako dobiju grčeve vole split peraje jer zamaraju u manjoj mjeri nego ostale. Pogodne su u uvjetima slabih i blagih struja, ali kod jačeg strujanja vode mora se uložiti puno više napora da bi se manevriralo.
Peraje za snorkeling
Ima i peraja specifično izrađenih za snorkeling. One su vrlo kratke što ih čini lakšim za zamahivanje na ili pri površini. Jednostavno je i stajati u njima u plićaku. No, pogodne su isključivo za snorkeling jer ne pružaju dovoljno propulzije za scuba ronioce.
Ako ih nekom prilikom i mora nositi, ronilac s punom opremom morat će puno snažnije i brže udarati kako ne bi zaostajao za ostalima.
“Kornjača” peraje (turtle fins)
Ovo su kratke i tvrde peraje klasičnog dizajna. U pravilu su teže nego standardne peraje, peta je otvorena, a prsti zatvoreni. Koriste se u pravilu za “žablje” plivanje pa su pogodne za tehničko ronjenje i naprednije tehnike propulzije. Dizajn je jednostavan, ali toliko učinkovit da svi najveći proizvođači u svojoj ponudi redovito imaju neku turtle peraju, a mnogi od njih nisu mijenjali dizajn desetljećima.
Posebno ih vole ronioci na wreckovima ili u špiljama jer nude snažnu propulziju, ali su ujedno dovoljno kratke da se izbjegne udaranje u rubove u ograničenim područjima kretanja. Često se koriste i za ronjenje sa suhim odijelima, a toliko su čvrste da su gotovo neuništive i mogu uistinu trajati godinama pa i desetljećima.
Peraje za freediving
Ova vrsta peraja koristi se za ronjenje na dah i jako rijetko se vidi na nogama rekreativnih ronilaca s autonomnim aparatom, i to s razlogom. Radi se o perajama napravljenima isključivo za ronjenje na dah, a karakterizira ih dugačko, tanko i relativno tvrdo tijelo peraje.
Treba neko vrijeme da se ronilac na dah prilagodi na ovakvu vrstu peraja, ali velika im je prednost što su jednako učinkovite kod bilo koje vrste zamaha. Zbog dugačkog tijela ronioci na dah pomoću ovakvih peraja mogu se vrlo brzo kretati kroz vodu.
Monoperaje
Monoperaje se koriste za plivanje perajama (finswiming) te ronjenje na dah. Sastoji se od jedne velike ploče, odnosno tijela u koje su smješteni utori za oba stopala ronioca. Prvi put počeo ju je koristiti jedan ukrajinski plivački klub 1972. godine (peraja Skorjenko), a od tada se relativno brzo raširila diljem svijeta. Koristeći monoperaju čovjek može postići brzinu plivanja od čak 12 kilometara na sat. Izrađuju se od posebnih vrsta plastike poput fiberglasa i sličnih materijala.
Kod korištenja monoperaje tehnika je iduća: ramena su izbačena prema naprijed, ruke više spojene uz tijelo kako bi se glava našla između linije bicepsa. Pokret počinje ramenima s maksimalnom amplitudom prema bokovima, dok se noge praktički ni ne savijaju kako bi prenijele pokret na monoperaju (“dolphin kick”). Monoperaja omoguće roniocima na dah da generiraju veliku količinu potiska i kod sporih ili laganih pokreta čime štede energiju.
Više o ronilačkim perajama potražite u sedmom broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
