Svjetski freediving forumi maloprije su objavili tragičnu vijest da je belgijski freediver Patrick Musimu danas poginuo.
Okolnosti u kojima je poginuo još nisu poznate, jedino se zna da je odrađivao svakodnevni bazenski trening, bez da ga je netko nadgledao, a pronašle su ga supruga i kćer. Ovakva tragedija u apneaškim krugovima ne pamti se od smrti Audrey Mestre 2002. godine, supruge velikog freedivera Pippina Ferrerasa, koja je poginula obarajući ženski svjetski no limits rekord kada joj se na dubini od 165 metara nije otvorio padobran koji ju je trebao vratiti na površinu.
Patrick Musimu rođen je 1970. godine u Zairu, a živio je u Briselu. Apneom se počeo baviti 1999. godine, a 2005. postavio je novi svjetski rekord u disciplini no limits, povećavši prijašnji rekord za čak 40 metara, zaronivši na dubinu od 209 metara! Budući da rekord nije bio nadgledan od strane niti jedne svjetske asocijacije u ronjenju na dah, isti nažalost nije priznat, no usprkos tome cijeli svijet je ostao zapanjen njegovim rezultatom! Prvi freediver koji je zaronio preko 200 metara dubine! Trenutni rekord drži Herbert Nitsch s 214 metara. Patrick je bio strastveni zaljubljenik u ronjenje na dah, koje mu je bilo način života, a dubinsko ronjenje na dah smatrao je više avanturom nego ekstremnim sportom. Od početka je promovirao istu strategiju pripreme za ronjenje – jogu, meditaciju i exhale zarone, odnosno zarone s potpuno praznim plućima.
Na svojoj Facebook stranici redovito je nesebično dijelio svoje planove, iskustva s treninga te razmišljanja o ronjenju na dah, najčešće pišući o osjećaju da se, kada dotakne dno, osjeća kao na drugom planetu”. Trenutno je zid njegovog profila ispisan posljednjim pozdravima brojnih šokiranih prijatelja i kolega ronilaca iz cijelog svijeta. Za četrdeseti rođendan javno je zahvalio svim prijateljima na čestitkama te najavio dubinu na koju planira zaroniti početkom godine. Koliko je iskreno bio zaljubljen u more i dubinu govori i citat koji možete pročitati niže.
“140 je broj poruka koje sam dobio na Facebooku za svoj 40. rođendan. Hvala vam. Kao što ja volim reći: ‘”U svijetu sazdanom od molekula kisika i vodika, slučajnosti su rijetke. 140 je točno i dubina u metrima koju planiram zaroniti u siječnju. Deset metara dublje od područja na kojem moje tijelo postupno prestaje postojati i ustupa mjesto duhovnosti. Bit ću tamo uskoro. Strpljivo. Strpljivo”. Dragi ronioci na dah, pogotovo ribolovci, zapamtite da nikad, ama baš nikad ne idete roniti sami, iskustva pokazuju da pravila ne postoje!
Nažalost i najbolji odlaze. Patrick, neka ti je mirno more!
