Vjerojatno ste tijekom ljeta na na plaži vidjeli ljude koji koriste uređaje zvane “mini SCUBA spremnik” ili “mini spremnik za ronjenje” ili “lung tank”, a često se ti uređaji i reklamiraju na društvenim mrežama te prodaju putem raznih web shopova.

Primarna namjena takvih uređaja je da služe kao alternativni izvor zraka za autonomne ronioce s ronilačkim aparatima u slučaju nužde i nestanka ili prekida dovoda plina za disanje iz ronilačkih spremnika (boca), a ronilački naziv za takav uređaj je “Spare Air”. Taj mini spremnik služi kako bi ronilac u toj situaciji mogao kontrolirano izroniti na površinu. Međutim, nestručna i nesmotrena uporaba tog uređaja kod needuciranih osoba može izazvati teške ozljede opasne po život, a uređaji koji se mogu naći u prodaji reklamiraju se kao glavni izvor komprimiranog zraka za ronjenje i najčešće se nigdje ne spominje potreba za ronilačkim tečajem.

Uređaj se sastoji od mini spremnika u kojem se nalazi stlačeni zrak i regulatora koji omogućava disanje tog zraka pod vodom tako da dozira roniocu zrak u pluća pod tlakom okoline. Tako funkcioniraju svi ronilački aparati. To znači će ronilac na dubini od 10 metara udisat zrak iz spremnika pod tlakom od dva bara (dva bara je apsolutni tlak koji čini zbroj atmosferskog tlaka od jednog bara i hidrostatskog tlaka koji na 10 metara iznosi jedan bar). Kad se nalazi na pet metara taj tlak će biti 1,5 bar. Uzmimo sada kako srednja vrijednost ukupnog plućnog kapaciteta kod odraslih osoba iznosi oko šest litara na površini pri atmosferskom tlaku od jednog bara. Kada ronilac udahne zrak na 10 metara dubine iz tog uređaja, količina udahnutog zraka se povećava za duplu vrijednost i iznosi 12 litara. Ta vrijednost se dobiva umnoškom apsolutnog tlaka na 10 metara i plućnog kapaciteta. Dakle, u plućima ronioca kapaciteta šest lita stlačeno je 12 litara zraka. Sukladno svemu navedenom, jasno je kako se smanjivanjem tlaka povećava volumen. Ovaj obrnuto proporcionalni odnos tlakova i volumena definira u fizici Boyle-Mariotteov zakon i redovito se uči na svim ronilačkim tečajevima.

Ako u ovim okolnostima ronilac izroni na površinu, a istovremeno zadržava dah, odnosno ne izdiše tijekom izrona, doći će do prekomjernog rastezanja plućnog tkiva i njegovog pucanja. U ronjenju se ova ozljeda naziva barotrauma pluća. U tom slučaju dolazi do unutarnjeg krvarenja u plućima i otežanog i bolnog disanja, a unesrećeni može iskašljavati sukrvicu kroz usta, a u nekim slučajevima i kroz nos. U najgorem slučaju postoji mogućnost, a ovisno o težini ozljede, prodora mjehurića zraka u krvotok. Krvotokom ti mjehurići mogu dospjeti u moždano tkivo te blokirati krvnu cirkulaciju i opskrbu mozga kisikom pri čemu može doći do moždane hipoksije i nesvjestice. Ova ozljeda u ronjenju je poznata pod nazivom cerebralna arterijska plinska embolija, a može biti uzrok utapanja. Osobe koje prežive ovakve ozljede mogu do kraja života imati trajne posljedice, nešto slično kao i osobe koje prežive klasičan moždani udar.

Stoga, budite oprezni s ovakvim uređajima i nipošto ih ne dajte djeci ili odraslima koji nemaju položen ronilački tečaj bez obzira na to što uređaj izgleda jednostavno i simpatično i nalazi se u slobodnoj prodaji. Također, kao ronilac ukažite na opasnost ovakvih uređaja onima koji nemaju adekvatnu ronilačku obuku, a imaju takav uređaj.