Svi mi skidamo kapu Jacquesu-Yvesu Cousteau i zahvaljujemo mu što nam je otvorio vidike i na posredan način omogućio bavljenje našom najdražom rekreacijom (ili sportom).
S jedne strane je Cousteau svojim ekspedicijama širom svijeta popularizirao ronjenje i približio ga širokoj publici pa je time zaslužan za onaj najznačajniji korak, da ronjenje iz opskurne i nepoznate, pa možebitno i opasne aktivnosti prijeđe u predmet interesa kojim se danas bave milijuni rekreativaca širom svijeta. Njegove knjige kao što su “Živo more” i “Svijet tišine” te mnoge foto i video reportaže na do tada potpuno nepoznatim i teško dostupnim zakutcima zemaljske kugle poput magneta su neodoljivo privlačile sve veći i veći broj entuzijasta koji su također željeli vidjeti ono što nam je Cousteau iz godine u godinu servirao. Dokaz tome je i u vrlo jednostavnoj činjenici, upitajte bilo kojeg ronilačkog “laika”, dakle osobu koja se još ne bavi ronjenjem, koja joj je prva asocijacija na ronjenje i u velikom broju slučajeva dobiti ćete odgovor: “Ah, da, Cousteau!”
S druge strane, mnogi od vas su već na svojem početnom ronilačkom tečaju imali prilike čuti i još jednu činjenicu koja je vezana za doprinos koji je Cousteau “ostavio” nama, budućim generacijama, a ta je da se više-manje formalno smatra da je genijalni Francuz i “izumio” današnje SCUBA ronjenje svojim revolucionarnim patentom “Aqualunga”, prvog hidrostatskog regulatora koji je omogućavao upotrebu komprimiranog zraka u spremniku, a da to bude moguće s obzirom na fiziološke te fizikalne zakonitosti koje su predstavljale tehnološku osnovicu za razvoj takve naprave.
Događalo se to u poprilično neočekivanom razdoblju, između 1942. i 1943. godine, dakle u doba Drugoga svjetskog rata u tada okupiranoj Francuskoj. Cousteau je bio mornarički oficir Vichyjevskih francuskih snaga te je zajedno sa strojarskim inženjerom Emileom Gagnanom (koji je ustvari osmislio i tehnički riješio samu konstrukciju regulatora), kojeg je upoznao krajem 1942. u Parizu, do kraja razvio današnji princip rada regulatora i njegovu upotrebu zajedno s bocama – spremnicima zraka. 1943. su zajednički patentirali “Aqualung”.
Ono što je značajno za “Aqualung” i zbog čega se i danas on smatra osnovicom za razvoj SCUBA ronjenja kakvog danas poznajemo je činjenica da je “Aqualung” bio prvi takozvani “regulator na zahtjev” (demand regulator). Izraz je to koji ćete i danas vrlo često čuti, a koji pojednostavljeno opisuje uređaj koji dozira zrak u pluća ronioca samo na zahtjev, odnosno u fazi udisaja, koristeći komprimirani zrak iz boca.
Tehnički gledano, “Aqualung” je bio jednostupanjski regulator čiji je princip rada bio da se u komori regulatora koja se nalazila direktno spojena na ventilnu grupu boce (spremnika zraka) tlak zraka iz boce reducirao na ambijentalni tlak te time omogućavao udisanje. Na komoru je bilo spojeno kružno rebrasto crijevo s usnikom za ronioca pa je s jedne strane “petlje” usisni zrak strujao prema usniku i plućima ronioca, a izdahnuti zrak je s druge strane strujao od usnika natrag prema komori regulatora te izlazio u ambijent, odnosno u more. Ugrubo, s današnje točke gledišta možemo reći da je “Aqualung” u komori objedinjavao funkcije i prvog i drugog stupnja današnjih regulatora.
Razvojem tehnologije danas poznajemo, u najvećoj mjeri, dvostupanjske jednocrijevne regulatore čiji se mehanički i fizikalni principi ne razlikuju mnogo od “Aqualunga”, ali su striktno odvojeni prvi i drugi stupanj. Prvi stupanj regulatora nalazi se na spoju s ventilnom grupom boce i njegova funkcija je redukcija tlaka zraka iz boce na “međutlak” (obično između 8 i 12 bara), a funkcija drugog stupnja koji se nalazi u komori zajedno s usnikom “u ustima” ronioca je da reducira “međutlak” na tlak ambijenta.
Ipak, ako malo pobliže uđemo u povijest razvoja regulatora, onda nam se ukazuju i neke činjenice koje pod upitnik dovode općeprihvaćeno stajalište da je Cousteau “izmislio” regulator. Preciznije bi bilo reći da je “Aqualung” prvi patentirani regulator na zahtjev koji je omogućio razvoj SCUBA ronjenja kakvog danas poznajemo.
Naime, svima vam je, barem iz filmova, poznato i postojanje “teške” ronilačke opreme, skafandera koji su funkcionirali tako da je dobava zraka roniocu vršena posebnim pumpama ili kompresorima s površine te u tehničkom smislu nije imala regulator u svezi ovog teksta. No, već u devetnaestom stoljeću, opet u Francuskoj, nekoliko inženjera uspijeva konstruirati limitirane uređaje koji funkcioniraju na principu dobave zraka “na zahtjev”, ali s površine. Već 1838. godine Dr. Guillaumet uspješno demonstrira uporabu takvog aparata, a 1864. godine inženjeri Rouquayrol i Denayrouze konstruiraju regulator i mali cilindrični spremnik zraka, no i dalje s dobavom zraka s površine. Njihov izum se počinje koristiti u francuskoj mornarici.
Tadašnji stupanj razvoja tehnologije još nije mogao odgovoriti na zahtjev proizvodnje spremnika zraka koji bi mogao podnijeti veći tlak, barem pedesetak bara. Oni će se pojaviti tek krajem devetnaestog stoljeća. U doba pred početak Prvoga svjetskog rata pojavljuju se prvi rebreatheri koji dijelom koriste francuske izume, u čemu prednjači danas legendarni njemački “Draeger”.
Rebreatheri su uglavnom razvijani u vojne svrhe kao sredstvo spašavanja podmorničara. Tako Draegerov model DM 2 postaje standardni dio opreme njemačke mornarice. U vremenu između dva rata s više strana se pojavljuju uređaji s konstantnim protokom zraka, dakle bez regulacije udisaja na zahtjev, ali koje korisnik “nosi sa sobom” i bez veze s površinom pa već tada možemo razabrati korijene SCUBA-e (posebno uređaj Francuza Le Prieura).
1937. godine Francuz Georges Commeinhes konstruira dvobocni sistem s regulatorom na zahtjev kojeg u punom smislu možemo smatrati SCUBA uređajem, međutim, rat prekida njegov razvoj. No, 1942. godine Commeinhes ipak uspijeva razviti poboljšanu verziju svojeg aparata pod nazivom GC42 te ju čak i patentira.
Otprilike u isto doba i neovisno o Commeinhesu Cousteau i Gagnan rade na usavršavanju “Aqualunga”, čak niti ne znajući za Commeinhesa i njegov rad, što za ono doba nije bilo čudno. Na žalost, Commeinhes 1944. godine pogiba u ratnom vihoru (u borbama za Strasbourg) pa je razvoj i proizvodnja njegovog GC42 u potpunosti prestala te je uređaj zaboravljen. Tako se danas, čak i zbog stjecaja nesretnih okolnosti, uvriježila činjenica da su Cousteau i Gagnan “stvorili” prvi regulator na zahtjev i omogućili razvoj SCUBA ronjenja na način kakvog ga danas poznajemo.
Zanimljivo je spomenuti da jedan od najpoznatijih današnjih brendova ronilačke opreme “Aqualung” nema izravne veze s aparatom kojega su Cousteau i Gagnan patentirali, a čija su patentna prava istekla šezdesetih godina prošlog stoljeća.
