Kada je riječ o ronjenju, postoji mnoštvo pogrešnih predodžbi koje kruže uokolo, a za koje smatramo kako ih valja razjasniti.
Možda će vam ova objašnjenja pomoći da uvjerite svoje bolju polovicu kako je vrijeme da dobijete certifikat ili pomognete svojoj mami da prestane misliti kako je to lud sport.
Jedna od najčešćih strahova koje čujemo od neronilaca jest strah od morskih pasa. Međutim, morski psi gotovo ne predstavljaju rizik za ronioce ili ljude općenito. Samo petero ljudi diljem svijeta umire zbog napada morskih pasa svake godine, dok ljudi godišnje ubiju oko 100 milijuna morskih pasa. Zapravo, mnogi ljudi koji su postali ronioci unatoč svome strahu od morskih pasa ubrzo prerastu strahove te postaju jedni od njihovih najvećih zagovornika. Čak su i oni rijetki ljudi koji su iskusili napade morskog psa najčešće i dalje njihovi zagovornici. A ako ništa drugo ne može umiriti živce onih koji strahuju od napada, znajte da ima dosta nevjerojatnih ronilačkih lokacija koje nemaju rizik od susreta morskog psa.
Mnogi ljudi misle kako je nužno otputovati u tropske krajeve kako bi iskusili čari ronjenja. Iako su takve lokacije uistinu nevjerojatne i zapanjujuće, u svakome dijelu svijeta postoji barem nešto vrijedno viđenja. Bilo da se radi o hladnim rijekama, zagonetnim jezerima ili vašoj omiljenoj plaži, na svakome ćete mjestu naći ponešto zanimljivo.
Čemu plaćati skupe tečajeve i opremu kada mogu roniti na dah za nekoliko stotina kuna? Da, da, većina ljudi je barem jednom u životu na odmor ponijela masku i disalicu pa se time smatraju roniocima. Smatraju kako je doživljaj isti kao i kod ronjenja s bocama pa ne vide smisao u dugim vožnjama gumenjakom i mukotrpnom navlačenju odijela. No, iako je ronjenje i na dah odlično, mnogo je osebujnije zaroniti s bocom. Osjećaj bestežinskog stanja i potpune okruženosti vodom i živog svijeta je jednostavno neopisiv. Prema tome, poručujemo svima koji ovako misle neka odrade barem jedan probni uron prije nego ponovo prokomentiraju nešto ovakvo. Nemojte suditi nečemu u čemu se niste niti okušali. Također je veliki problem među ljudima koji ne koriste odgovarajuće disalice, već one kupljene na nekome štandu uz plažu. Takve disalice najčešće izazivaju popriličnu nelagodu i teško je kroz njih disati pa takvi korisnici automatski pomisle kako je tako i s regulatorima. No, čak i u usporedbi s kvalitetnim disalicama, regulatori daju mnogo prirodniji osjećaj disanja pri svakome udahu čineći disanje ugodnim i neprimjetnijim.
Ronjenje je muški sport… Ova zabluda naročito ljuti sve žene koje vole ronjenje. Mnoge se žene upravo zbog nje cijeli život ustručavaju ronjenja. Iako je nekada čak 90% ronilačke populacije bilo muškog spola, danas su se žene popele malo više i drže čak 30-ak % populacije. Ženama je čak prirodnije ronjenje jer imaju oko cijeloga tijela tanak sloj masnoća koji ih grije više nego muškarce. Prema tome, ronjenje nije muški sport i ronilac može postati bilo tko neovisno o spolu, rasi, vjerskoj ili seksualnoj orijentaciji i svim drugim stereotipima koji danas postoje!