Ronilačke boce toliko su jednostavne i pouzdane da na njih značajnije obratite pažnju tek kad čujete za kakvu nesreću.
Tragična nesreća koja je zadesila poljske turiste na Jadranu skrenula je pažnju ronilaca na jedan dio opreme koji je toliko pouzdan da su ga mnogi uzimali zdravo za gotovo. Radi se o ronilačkim bocama. One su, doduše, jednostavne konstrukcije, ali njihova tehnička ispravnost je ključ preživljavanja. Zapravo su toliko pouzdane, da ćete bez razmišljanja unajmiti bocu umjesto da vučete svoju, što s većinom drugih komada opreme izbjegavate raditi. Uglavnom je to opravdano, ali zapitajte se, znate li dovoljno o bocama s kojima ronite?
Ronilačka boca je posuda pod tlakom cilindričnog oblika u kojoj se nalazi pohranjen plin pod određenim tlakom i kojeg dišemo kada ronimo. Vrlo jednostavno. Proizvode se od čelika, aluminija i karbona u kombinaciji s drugim materijalima. Aluminijske boce se češće koriste u svijetu i povoljnije su od čeličnih, ali su zato i sklone nešto bržem habanju. Čelične boce koje se najviše koriste kod nas, s druge strane, su skuplje i dugotrajnije do te mjere da mogu nadživjeti ronioca koji ih upotrebljava, no isto tako su sklonije hrđanju i potrebno ih je održavati na odgovarajući način i češće pregledati. Karbonske boce su lakše, ali su neki modeli pozitivne plovnosti i treba dodavati olovo na njih, naravno ovisno o volumenu. Najpraktičnije su one izrađene kombinacijom aluminija i karbona koje imaju manju pozitivnu plovnost. Bilo da je aluminijska, čelična ili karbonska, ronilačka boca može imati volumen od 0.2 do 20 litara. Veličina koja je potrebna vama ovisi o količini zraka kojeg trebate za pojedini uron, a to je opet uvjetovano vašom građom (veličinom), stupnjem fizičke spremnosti, ronilačkim iskustvom, odnosno vašoj potrošnji. Naravno, izbor boce je uvjetovan i vrstom ronjenja kojim se bavite. Boce vrlo malih volumena npr. 0,2L koriste se za napuhavanje ronilačkih sigurnosnih bova, boca je spojena direktno na bovu i samo otvorite ventil i bova je za tren na površini. Nešto veće boce od 0,4 ili 0,6 stavljaju se na kompenzatore plovnosti kao dodatni sigurnosni faktor kako biste, u slučaju prazne boce iz koje dišete, mogli napuhati kompenzator. To su uglavnom boce izrađene od aluminija koje se koriste i za napuhavanja suhog odijela koje se kreću volumenom od 0,6 – 1,5 litara, a za duboka i dugotrajna ronjenja u tu svrhu nekad ronioci koriste i boce od 3 litre. Nadalje, na rebreathere se stavljaju čelične ili aluminijske boce od tri ili pet litara dok se za tzv. stage boce uglavnom koriste aluminijske zato što su gotovo neutralne u vodi i to u rasponu volumena od 5.7,sedam,10 i 11 litara. Za sportsko rekreativno ronjenje vjerojatno ćete koristiti 12 ili 15 litarsku bocu, za velike “potrošače” najprimjerenija je 18 litarska boca. Za tehnička ronjenja najbolji izbor bi bio dvobocnik dva puta 10 litara, dva puta 12 litara ili više, naravno, uz to idu i dodatne stage boce, itd.
Veličina i radni tlak
Fizička veličina boce vam ipak ništa ne govori o količini zraka koju boca može zaprimiti, već za to morate znati koji je tzv. radni tlak boce. Radni tlak boce iznosi uglavnom od 200 do 300 bara. To znači da se boce pune zrakom (ili plinskom mješavinom) komprimiranim na 200 do 300 bara. Primjera radi, 3600 litara zraka na atmosferskom tlaku potrebno je stlačiti pod tlakom od 300 bara da bi se napunila ronilačka boca od 12 litara. Proizvodnja jedne boce je fascinantan proces. Postoje dva osnovna načina proizvodnje boca. Jedan je da se tijelo boce izrađuje od jednog komada čelične ili aluminijske cijevi bez šavova (bez spojeva) dobivene prešanjem koja se najprije reže na odgovarajuću veličinu, a dno i vrat boce oblikuju se potom kovanjem pri ekstremno visokim temperaturama više od 1000 C. Vrat se još dodatno obrađuje na CNC tokarilici. Drugi i najčešći način izrade boca je prešanjem metalne ploče gdje se odmah dobije cijev s dnom. Proces počinje izrezivanjem kruga iz metalne ploče određenog promjera ovisno o tome kojeg se volumena boca proizvodi. Zatim se ploča pjeskari i dodatno obrađuje da se dobije što čišća površina bez neravnina i oštećenja. Nakon toga, ploča se podmazuje i preša te dobijemo oblik boce, odnosno cijev s dnom.
Ostatak teksta pročitajte u tiskanom izdanju (drugi broj SCUBAlife magazina).
U međuvremenu pogledajte ovaj video o tehnološkoj strani priče postupka izrade boca:
Dražen Gorički je jedan od pionira ronjenja s rebreatherom u Hrvatskoj, a danas i certificirani instruktor ronjenja sa zatvorenim krugom disanja. Zaljubljenik je u tehničko ronjenje, cave diving, olupine (s naglaskom na one duboke)..., a sudjelovao je u otkriću nekih olupina u Jadranu. Uvijek roni u suhom odijelu s rebreatherom, a kod dubokih ronjenja kameru stavlja na podvodni skuter.
