Ronilačke boce toliko su jednostavne i pouzdane da na njih značajnije obratite pažnju tek kad čujete za kakvu nesreću.
One su, doduše, jednostavne konstrukcije, ali njihova tehnička ispravnost je ključ preživljavanja. Zapravo su toliko pouzdane da ćete bez razmišljanja unajmiti bocu umjesto da vučete svoju, što s većinom drugih komada opreme izbjegavate raditi. Uglavnom je to opravdano, ali zapitajte se znate li dovoljno o bocama s kojima ronite?
Ronilačka boca je posuda pod tlakom cilindričnog oblika u kojoj se nalazi pohranjen plin pod određenim tlakom kojeg dišemo dok ronimo. Vrlo jednostavno. Proizvode se od čelika, aluminija i karbona u kombinaciji s drugim materijalima. Aluminijske boce se češće koriste u svijetu i povoljnije su od čeličnih, ali su zato i sklone nešto bržem habanju. Čelične boce koje se najviše koriste kod nas su skuplje i dugotrajnije do te mjere da mogu nadživjeti ronioca koji ih upotrebljava, no isto tako su sklonije hrđanju i potrebno ih je održavati na odgovarajući način i češće pregledavati. Karbonske boce su lakše, ali su neki modeli pozitivne plovnosti i treba dodavati olovo na njih, naravno, ovisno o volumenu. Najpraktičnije su one izrađene kombinacijom aluminija i karbona koje imaju manju pozitivnu plovnost.
Veličina i radni tlak
Bilo da je aluminijska, čelična ili karbonska, ronilačka boca može imati volumen od 0.2 do 20 litara. Veličina koja je potrebna vama ovisi o količini zraka kojeg trebate za pojedini uron, a to je opet uvjetovano vašom građom (veličinom), stupnjem fizičke spremnosti, ronilačkim iskustvom, odnosno vašom potrošnjom. Naravno, izbor boce je uvjetovan i vrstom ronjenja kojom se bavite. Boce vrlo malih volumena (0,2 litre) koriste se za napuhavanje ronilačkih sigurnosnih bova, boca je spojena direktno na bovu i samo otvorite ventil i bova je za tren na površini. Nešto veće boce od 0,4 ili 0,6 litara stavljaju se na kompenzatore plovnosti kao dodatni sigurnosni faktor kako biste, u slučaju prazne boce iz koje dišete, mogli napuhati kompenzator. To su uglavnom boce izrađene od aluminija koje se koriste i za napuhavanja suhog odijela koje se kreću volumenom od 0,6 – 1,5 litara, a za duboka i dugotrajna ronjenja u tu svrhu nekad ronioci koriste i boce od tri litre. Nadalje, na rebreathere se stavljaju čelične ili aluminijske boce od tri ili pet litara dok se za takozvane stage boce uglavnom koriste aluminijske zato što su gotovo neutralno plovne i to u rasponu volumena od 5.7, sedam,10 i 11 litara.
Za rekreativno ronjenje vjerojatno ćete koristiti 12 ili 15 litarsku bocu, za velike “potrošače” najprimjerenija je 18 litarska boca. Za tehnička ronjenja najbolji izbor bi bio dvobocnik dva puta po 10 litara, dva puta 12 litara ili više, naravno, uz to idu i dodatne stage boce i tako dalje.
Fizička veličina boce vam ipak ništa ne govori o količini zraka koju boca može zaprimiti, već za to morate znati koji je radni tlak boce. Radni tlak boce iznosi uglavnom od 200 do 300 bara. To znači da se boce pune zrakom (ili plinskom mješavinom) komprimiranim na 200 do 300 bara. Primjera radi, 3600 litara zraka na atmosferskom tlaku potrebno je stlačiti pod tlakom od 300 bara da bi se napunila ronilačka boca od 12 litara.
Oznake na bocama
Ronilačka boca može biti i prebojana u različite boje. U Europskoj uniji boje boca su konkretno regulirane normom EN 1098-3 prema kojoj su takozvana ramena boce prebojana bojama koje označavaju vrstu plina, to jest plinova koji se nalaze u boci. Tako su ramena boce u kojoj se nalazi zrak ili nitrox prebojana u crne i bijele četvrtine, ramena boce s helioxom u smeđe i bijele četvrtine, one s čistim kisikom u čistoj bijeloj boji, s čistim helijem u smeđoj boji, a s trimixom u bijeloj, crnoj i smeđoj boji.
U svijetu je ipak najučestalije označavanje boca s nitroxom i to tako da je boca žute boje sa zelenom poprečnom prugom. Važno je da znate da su boje označavanja ronilačkih boca različite u nekim državama, ima nesavjesnih vlasnika i kompanija koji ne poštuju zakone i norme i zato uvijek prije korištenja analizirajte plinove i sami označite bocu. Isto tako možete kupiti gotove naljepnice za ronilačke boce s bojama i natpisima za nitrox, trimix ili neki drugi plin i jednostavno ispunite podatke. Ako nemate naljepnice za označavanje, dobro će poslužiti i komad čvrste samoljepljive trake (duct tape) na kojeg ćete vodootpornim markerom napisati podatke o plinu u boci; minimalno bi trebalo napisati MOD (maksimalnu operativnu dubinu), postotak plinova, datum i potpis osobe koja je analizirala plin.
Pogledate li pažljivije na svakoj ronilačkoj boci ćete primijetiti brdo oznaka koje su ukucane na vratu boce grupirane u tri reda.
Dodatna oprema za ronilačke boce
Od dodatne opreme za ronilačke boce možemo spomenuti da je praktično imati mrežicu za bocu zbog manjeg oštećivanja laka na boci, gumeni zatvarač na ventil jer se lakše zatvara i otvara boca i otporniji je na udarce i habanje, zatim ručku zbog lakšeg nošenja i gumenu stopu na dnu boce.
Neki ronioci ne vole stope na bocama zato što se nečistoće i sol skupljaju između boce i stope unatoč tome što se u stopi nalaze kanalići za ispiranje. Ispod stope boca najprije počinje hrđati i najbolje je bocu skladištiti polegnutu bez stope.
Ostatak teksta o oznakama na ronilačkim bocama, proizvodnji ronilačkih boca, načinu korištenja, održavanju i ventilima na ronilačkim bocama pročitajte u drugom broju SCUBAlife magazina.
Dražen Gorički je jedan od pionira ronjenja s rebreatherom u Hrvatskoj, a danas i certificirani instruktor ronjenja sa zatvorenim krugom disanja. Zaljubljenik je u tehničko ronjenje, cave diving, olupine (s naglaskom na one duboke)..., a sudjelovao je u otkriću nekih olupina u Jadranu. Uvijek roni u suhom odijelu s rebreatherom, a kod dubokih ronjenja kameru stavlja na podvodni skuter.
