Zacijelo, najvažniji dio ronilačke opreme predstavlja regulator za disanje. On osigurava stalno dovođenje zraka za disanje pod vodom te tako omogućuje roniocu preživljavanje pod vodom. Mehanika i način rada regulatora nisu jednostavni.
Danas postoje dva osnovna tipa regulatora, membranski i klipni. Ronioci koji često idu u hladne vode daju prednost membranama. Ipak, moderni regulatori danas su takvi da bez problema podnose hladnu temperaturu bez obzira na tip (membranski ili klipni). Svi regulatori koji se danas nalaze na europskim tržištima morali su proći kriterije za EN 250 norme ispitivanja.
Prosječno moderni regulatori imaju otpor udisaju od oko 0,9 Jula. Snaga koju pritom ronilac mora uporabiti usporediva je s laganim vlakom na slamci prilikom ispijanja koktela. Osim nekoliko iznimki, gotovo svi proizvođači ugrađuju set minijaturnih dijelova u drugom stupnju. Ovi zglobići i pokretači nazivaju se “ubrizgavači”. Ubrizgavački učinak (iz jedne cjevčice struji plin i vuče zrak iz okoline te tako proizvodi pritisak odozdo koji olakšava disanje) je vrlo koristan jer značajno olakšava udisanje. Kod različitih proizvođača se ubrizgavači možda malo i razlikuju. Međutim, kod svih je taj učinak komfornijeg disanja postignut. Također su ubrizgavači uglavnom pokazali veću efikasnost i na povećanim dubinama.
Bitna karakteristika svih suvremenih regulatora je da su balansirani, što znači da daju konstantni protok zraka na izlazu iz prvog stupnja bez obzira na tlak zraka u boci. Time nam u praksi daju isti “dojam” i isti otpor udisaja neovisno o fazi ronjenja – neovisno o tome jesmo li na početku ronjenja s prepunjenom bocom na 225 bara ili na kraju s još 36 bara, efikasnost disanja ostaje ista.
Svi moderni, suvremeni regulatori funkcioniraju na “fail- safe” principu. To znači da u slučaju pogreške u radu regulator uvijek daje zrak (ako ga ima u spremniku), neće vas nikada ostaviti bez zraka. Čak više ne igra ulogu niti to ronite li “downstream” (sa strujom) ili upstream (protiv struje). U slučaju bilo kakvog kvara regulator sigurno i dalje dozira zrak (pa makar i previše).
Za većinu regulatora proizvođači preporučuju inspekciju i servis unutar razdoblja od jedne do tri godine, čak i ako niste previše upotrebljavali regulator (nije se dobro voditi mišlju da smo ronili “samo” 10 puta u protekle dvije godine pa da regulatoru “nije ništa”). I prvi i drugi stupanj regulatora su vrlo precizni i osjetljivi mehanizmi te zaslužuju pravovremenu kontrolu. Može doći do zamora materijala na opruzi prvog stupnja ili su jednostavno O-rinzi oksidirali te je neefikasno brtvljenje spojeva. To su detalji koji nemaju veze s brojem ronjenja. Na servisu nikako ne treba štedjeti i obavezno se izvodi samo kod ovlaštenih servisera jer samo oni posjeduju alate kojima mogu otvoriti regulator te ga precizno podesiti i jamčiti nam sigurnost u korištenju.
Danas se na tržištu mogu naći i regulatori vrlo niske cijene. Već za nekakvih stotinjak eura ili tisuću kuna možda možete nabaviti regulator koji će funkcionirati. Međutim, čuda u ovom slučaju ipak ne postoje. Niska cijena regulatora morala se odraziti na kvalitetu materijala od kojih je izrađen i preciznosti obrade, što se kad-tad mora negativno manifestirati na funkcioniranje regulatora. Želite li stvarno štedjeti na najvažnijem dijelu ronilačke opreme i tako vjerojatno ugrožavati vlastitu sigurnost pod vodom? Nažalost, danas još uvijek možemo susresti ronioce koji ne vode previše računa o kvaliteti ili ispravnosti vlastitih regulatora, ili rone bez korištenja rezervnog regulatora čime, ne samo da ne paze na svoju sigurnost, nego i druge ronioce bezobrazno uvlače u opasnost. Klonite se takvih!
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
