Nova studija znanstvenika s Instituta Max Planck otkriva da ribe koriste vizualne razlike između ronilaca kako bi prepoznale pojedinog čovjeka koji ih je nagradio.
Prema ranijim istraživanjima već je djelomično potvrđena teza da ribe prepoznaju lica drugih riba, ali i lica ljudi. No ta istraživanja provedena su u laboratorijima s ribama koje žive u akvarijima. Sada su znanstvenici s Instituta Max Planck ustanovili da divlje ribe mogu prepoznati pojedinačne ronioce na temelju vanjskih vizualnih znakova kao što su različita obojena ronilačka odijela ili peraje.
‘Nitko se nikada nije zapitao imaju li divlje ribe kapacitet ili motivaciju da nas prepoznaju kada uđemo u njihov podvodni svijet’, rekao je Maëlan Tomasek, doktorand na MPI-AB i Sveučilištu Clermont Auvergne (Francuska) koji je vodio studiju nedavno objavljenu u The Royal Society’s Biology Letters.
Istraživački tim proveo je studiju osam metara pod vodom na istraživačkom mjestu u Sredozemnom moru gdje su se populacije divljih riba navikle na prisutnost znanstvenika. Njihovi su se pokusi odvijali u otvorenoj vodi, a ribe su sudjelovale u ispitivanjima kao “voljni dobrovoljci koji su mogli dolaziti i odlaziti kad žele”, kaže Katinka Soller, studentica prvostupnika s MPI-AB i suautorica studije. Kako bi testirala mogu li ribe naučiti slijediti pojedinog ronioca, Soller ih je hranila dok je plivala na udaljenosti od 50 metara i nosila svjetlocrveni prsluk preko ronilačkog odijela. Nakon što ju je riba počela slijediti, ponovila je eksperiment, ali bez prsluka i držala je hranu skrivenu sve dok nisu preplivale punih 50 metara zajedno s njom. Od desetaka ribljih vrsta koje obitavaju u morskoj postaji, činilo se da su dvije vrste orada posebno voljne sudjelovati u eksperimentu. I ne samo to, već su se iste pojedinačne ribe počele pojavljivati kako bi je slijedile.
