Međunarodna asocijacija za standarde školovanja ronilaca (WRSTC – World Recreational Scuba Training Council) propisuju minimume znanja i vještina koje svaki ronilac mora usvojiti pa je svim ronilačkim asocijacijama zajedničko poštivanje tih standarda.
Ljudska strast za istraživanjem podmorja stara je, vjerojatno, koliko i sam ljudski rod. No, ronjenje kakvo ga danas znamo svoje korijene vuče iz 40-ih godina prošloga stoljeća kada je predstavljen prvi hidrostatski regulator (Aqualung), što je pokrenulo razvoj i, u posljednjih 30-ak godina, strelovit rast scuba ronjenja. Jasno, kako se razvijala industrija ronjenja i usavršavala oprema, sve je više ljudi počelo koristiti scuba opremu pa se logično pojavila potreba da se kreiraju okviri unutar kojih će korisnici naučiti kako sigurno roniti. Na Starom kontinentu amatersko ronjenje više se razvijalo putem nacionalnih saveza, a u Americi su ronilačke asocijacije više bile vezane uz pojedine proizvođače opreme. S vremenom su se pojavile i asocijacije koje su više specijalizirane za tehničke ili druge nestandardne vidove scuba ronjenja. SCUBAlife vam donosi pregled najvažnijih ronilačkih asocijacija različitih profila i povijesti. Ono što im je svima zajedničko je poštivanje standarda WRSTC-a (World Recreational Scuba Training Council), međunarodne asocijacije za standarde školovanja ronilaca.
NAUI (National Association of Underwater Instructors)
National Association of Underwater Instructors udruženje je scuba instruktora nastalo 1960. godine. Osnivači ove asocijacije su Albert Tillman i Neal Hess, a sjedište joj je u Tampi na Floridi. Osim u SAD-u, NAUI je znatno prisutan u Japanu, Južnoj Africi, Srednjem istoku, Europi, Brazilu i Pacifiku. Korijeni NAUI-ja sežu desetak godina ranije u odnosu na godinu osnivanja kada je Tillman, koji je tada bio šef Odjela parkova i rekreacije za područje Los Angelesa i ronilac, primijetio da postoji potreba za instruktorima ronjenja jer je na izletima sretao ronioce “koji nisu znali što rade”. On je ispravno procijenio da je ronjenje aktivnost koja će se razviti u budućnosti i da “imamo obvezu učiniti taj sport što je moguće sigurnijim”. Tillman i član obalne straže L. A. Bev Morgan 1955. godine kreirali su prvi svjetski civilni program obuke za rekreativne ronioce i počeli davati certifikate instruktorima diljem zemlje. Četiri godine kasnije nastala je Nacionalna asocijacija podvodnih instruktora koja je godinu kasnije proglašena službenom nacionalnom organizacijom. Već iduće godine NAUI je službeno uklopljen u sustav savezne države Kalifornije kao neprofitna edukacijska organizacija kojoj je Tillman predsjednik, a Hess izvršni tajnik. Relativno brzo NAUI se počeo širiti i međunarodno, prvo u Japanu 1970., a NAUI Kanada osnovan je 1972. Do 1997. sjedište je bilo u kalifornijskom Montclairu, a od tada nadalje se nalazi u Tampi. NAUI kao asocijacija uživa veliki ugled te se prema njihovim standardima danas obučavaju ronioci američke Obalne straže te specijalne mornaričke jedinice SEAL i niz drugih američkih specijalnih postrojbi. Također, NAUI je i službena asocijacija prema kojoj se obučavaju ronioci američke Nacionalne oceanske i atmosferske administracije. Ova asocijacija danas nudi više desetaka različitih tečajeva, kako za rekreativne ronioce, tako i za specijalističke te tečajeve za instruktore, ali pokrivaju i gotovo sve tehničke tečajeve.
SDI/TDI (Scuba Diving International / Technical Diving International) 
TDI, odnosno Technical Diving International (u samom TDI-ju tvrde da su oni najveća svjetska asocijacija za certificiranje tehničkih ronilaca) nastao je nakon što su se Bret Gilliam, John Comly, John Crea, David Sipperly i Mitch Skaggs razišli s vodstvom IANTD-a (International Association of Nitrox and Technical Divers) 1993. i godinu kasnije pokrenuli vlastitu asocijaciju. TDI kojem je sjedište na Floridi 2004. godine preuzet je od strane investicijske grupe na čelu s Brianom Carneyem. TDI se brzo nametnuo na tržištu kao inovator novih ronilačkih tehnika i programa koji ranije nisu bili dostupni javnosti, a njihova obuka pomogla je u zaronima na legendarne olupine kao što su Andrea Doria, Lusitania i Princ od Walesa. Također, njihovi članovi, kao pomoćni ronioci, sudjelovali su u obaranju niza različitih svjetskih rekorda u ronjenju na dah. Njihova obuka poznata je po tome da nudi visoku kvalitetu podržanu najnovijim materijalima s ažuriranim informacijama i tehnikama. Potaknuta uspjehom TDI-ja, ekipa osnivača formirala je 1999. godine SDI (Scuba Diving International), sestrinsku asocijaciju za obuku i certificiranje rekreativnih ronilaca. SDI je čuven po tome što primjenjuje strog, ali praktičan pristup koji nudi TDI sustav obuke. Tako je SDI jedina asocijacija za obuku i certificiranje ronilaca koja zahtijeva da se studenti obučavaju pomoću modernih ronilačkih kompjutera od samog početka obuke. Također, SDI materijali za tečajeve su mahom vrhunske kvalitete te bogato ilustrirani kvalitetnim fotografijama i grafikama. Isto tako, SDI je jedinstven među rekreativnim asocijacijama jer priznaje solo ronjenje kao dio rekreativnog ronjenja. Većina asocijacija obvezno obučava isključivo ronjenje u paru, a SDI je prva rekreativna asocijacija na svijetu koja je to promijenila i čak izdaje certifikat “Solo diver”. Spomenimo i da je 2000. godine osnovana i podružnica ERDI (Emergency Response Diving International) koja se bavi obukom ronilaca za javni sektor.
GUE (Global Underwater Explorers)
Global Underwater Explorers mlada je organizacija, stara svega 19 godina, ali se uspjela brzo nametnuti na ronilačkom tržištu jer je spojila obuku i ronjenje kao filozofski “način života”. GUE, odnosno Global Underwater Explorers, pokrenuta je 1998. godine, a nudi obuku za rekreativno, tehničko i, posebice, špiljsko ronjenje. To je još jedna organizacija kojoj se sjedište nalazi na Floridi, točnije u High Springsu, a osnovao ju je Jarrod Jablonski. Brz je uspjeh stekla, među ostalim, i suradnjom s poznatim WKPP-om (Woodville Karst Plain Project) koji je danas službeno neprofitna podružnica GUE-a. Jablonski je glavni promicatelj “hogartijanske” konfiguracije opreme (nazvana prema poznatom speleoroniocu Williamu Hogarthu ova filozofija “propisuje” maksimalno pojednostavljenje opreme) i “Doing It Right” (DIR) filozofije ronjenja. Radi se o holističkom pristupu ronjenju koji zaokružuje nekoliko esencijalnih elemenata uključujući fundamentalne ronilačke vještine, timski rad, fizičku spremnost i vrlo jasno usmjerenu, minimalističku konfiguraciju opreme. Prema DIR-u, držanje balansa između ovih elemenata poboljšava sigurnost putem standardizacije konfiguracije opreme i timskih procedura za sprečavanje incidenata, odnosno kako se nositi s hitnim slučajevima. DIR je nastao iz napora ronilaca koji su istraživali vrlo složeni špiljski sustav Woodville Karst Plain u kojem je dolazilo do velikoga broja ronilačkih incidenata. Sada se ta tehnika primjenjuje kao osnova učenja GUE ronilaca, bilo rekreativnih ili tehničkih, odnosno špiljskih i rebreather ronilaca po čijoj je obuci GUE i najpoznatiji. Ova asocijacija najviše se od ostalih razlikuje po svojoj striktnosti obuke (prema nekim mišljenjima i kontroverznoj) i slijeđenja određenih strogih procedura, a fokusira se i na očuvanje okoliša u kojem se roni. Jedan od najtraženijih njihovih tečajeva je “GUE Fundamentals” koji je kreiran kako bi se GUE sustav predstavio roniocima drugih asocijacija i zamišljen je kao put k tehničkim tečajevima.
IANTD (International Association of Nitrox and Technical Divers)
Ova asocijacija, kao što joj i samo ime govori (International Association of Nitrox and Technical Divers), nastala je primarno kao organizacija namijenjena tehničkim roniocima. Osnovan 1985. godine IANTD je bio prvi koji je organizirao tečajeve za ronjenje s nitrox mješavinama i u tom smislu bio pionir tehničkoga ronjenja. Naime, od 1985. do 1991. godine širom svijeta samo 157 ronilaca završilo je tečaj za ronjenje s nitrox mješavinama, a upravo 90-ih godina nastaje termin tehničko ronjenje, i to primarno u Europi. Možemo reći da pod tehničkim ronjenjem podrazumijevamo sve one vidove ronjenja koji prelaze granice rekreativnoga ronjenja. To ne moraju nužno biti velike dubine, ali se zato radi o uronima koji zahtijevaju obveznu dekompresiju. Umjesto zraka, pri takvim uronima često se koriste razne mješavine plina koje su primjerene dubinama na kojima se roni. Upravo stoga intenzivne pripreme opreme, lokacija, dekompresijskih režima, kao i vrhunska obučenost i utreniranost jedina su garancija da se ovi zaroni izvedu na siguran način, a upravo IANTD je bio prva organizacija koja je postavila standarde za tehničko ronjenje. Osim u nitroxu, IANTD je bio i prva organizacija koja je za sportske ronioce održala tečajeve gdje se za disanje koristi trimix. IANTD, sa sjedištem na Floridi, inače je pokrenuo Dick Rutkowski, bivši ronilački nadzornik američke NOAA-e, i to pod nazivom IAND (International Association of Nitrox Divers). Nakon što je Tom Mount postao predsjednik i glavni izvršni direktor organizacije 1992. godine ime je promijenjeno u ono koje danas nosi. Iste te godine osnovana je i slična europska asocijacija EATD (European Association of Technical Divers) koja je iduće godine uklopljena u IANTD. Valja reći kako je NAUI 1992. godine bio prva velika američka asocijacija koja je prihvaćala IANTD-ove kvalifikacije. Prošle je godine upravo IANTD bio prva organizacija u ronilačkoj industriji koja je digitalne logove priznala kao službeni dokaz ronilačkoga iskustva.
PADI (Professional Association of Diving Instructors)
Američka organizacija Professional Association of Diving Instructors sa sjedištem u kalifornijskoj Rancho Santa Margariti najveća je svjetska ronilačka asocijacija prema broju članova. U ovom trenutku ima više od 133.000 ronilaca profesionalnoga nivoa te preko 6400 ronilačkih centara i odmarališta u gotovo 200 država u svijetu. Krajem prošle godine, točnije 29. prosinca, izdali su svoj 25-milijunti ronilački brevet. Takve brojke prati, naravno, i vrijednost kompanije pa je PADI prodan u ožujku 2017. godine Mandarinfish Holdingu za 700 milijuna dolara. A sve je počelo 1966. godine kada su dva prijatelja iz Illinoisa uz bocu viskija Johnnie Walker odlučili pokrenuti vlastitu ronilačku organizaciju. John Cronin, prodavač scuba opreme i Ralph Erickos, učitelj plivanja, bili su zabrinuti zbog ronilačke industrije smatrajući da agencije za certifikaciju ronilaca nisu dovoljno profesionalne, ne koriste dobar sustav učenja te otežavaju ljudima ulazak u ovaj sport (rekreaciju). Tada su postavili cilj da ljudima omoguće ulazak u podvodni svijet nudeći kvalitetnu scuba obuku da bi obučili pouzdane ronioce koji rone redovito. U početku je rast bio jako spor, ali pravi skok doživjeli su nakon što su 1968. napravili strateški potez stavljajući sliku osobe na ronilačku iskaznicu, što je pomoglo da PADI postane globalno prepoznat. Dvije godine kasnije iz Illinoisa PADI je preseljen u Kaliforniju. Erickson je razvio modularni sustav učenja, a 1972. godine lansiran je njihov najpoznatiji program – Open Water Diver. Strelovit skok PADI je ostvario krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošloga stoljeća nudeći vlastite integrirane, multimedijske edukacijske materijale što ga je izdvojilo od drugih agencija. PADI je u međuvremenu osnovao i neprofitnu organizaciju Project Aware koja se bavi zaštitom okoliša. John Cronin preminuo je 2003. godine, a Erickson tri godine kasnije ostavivši u naslijeđe najveću ronilačku organizaciju na svijetu.
CMAS (Confédération Mondiale des Activités Subaquatiques)
Ova asocijacija krovna je svjetska organizacija za školovanje ronilaca, ali je ujedno i mnogo šira od toga. Confédération Mondiale des Activités Subaquatiques (CMAS) ustvari je svjetska podvodna federacija, a kao krovno tijelo za podvodne sportove i aktivnosti priznata je od strane Međunarodnog olimpijskoga odbora. Valja reći kako u podvodne aktivnosti spada i znanstveno ronjenje, a CMAS pokriva čitav međunarodni sustav “snorkelinga” i SCUBA obuke, odnosno certifikata. Pod kapom CMAS-a nalaze se ronilački savezi u gotovo cijelome svijetu, stoga je takav slučaj i s Hrvatskim ronilačkim savezom. CMAS je osnovan 1959. godine u Monacu i kao takav jedna je od najstarijih ronilačkih organizacija svijeta. Začetak osnivanja leži u međunarodnom kongresu ronilačkih federacija nekolicine država koji je bio održan 28. rujna 1958. u Bruxellesu. Tada su se sastali predstavnici Belgije, Brazila, Francuske, bivše Zapadne Njemačke, Grčke, Italije, Monaka, Portugala, Švicarske, SAD-a i bivše Jugoslavije te je slijedom odluke toga kongresa na sastanku u Monacu koji je trajao od 9. do 11. siječnja 1959. osnovan WUF (World Underwater Federation), puno poznatiji pod svojim francuskim akronimom CMAS. Osnivač i glavna pokretačka snaga CMAS-a bio je legendarni francusku istraživač i ronilački pionir Jacques-Yves Cousteau koji je izabran i za prvog predsjednika organizacije, dok je Talijan Luigi Ferraro bio prvi potpredsjednik. Danas sjedište CMAS-a više nije u Monacu, već u Rimu, a organizacija se sastoji od tri odbora – sportskoga, tehničkoga i znanstvenoga koji su pod kapom Odbora direktora, a bira se periodično na godišnjim glavnim skupštinama. Dnevne pak operacije vodi upravljački odbor imenovan od strane Odbora direktora. Upravljački odbor ima sedam članova, a trenutno mu je na čelu Ruskinja Ana Aržanova. Za ronjenje je važno napomenuti kako je CMAS-ov tehnički odbor razvio sustav kvalifikacija koji izdaje univerzalne standarde obuke i svega ostalog za rekreativno i tehničko ronjenje, odnosno za ronilačku instruktažu.
SSI (Scuba Schools International)
Ova ronilačka organizacija jedna je od najvećih na svijetu, a ujedno ima i jednu specifičnost koja je izdvaja od ostalih. Naime, Scuba Schools International, odnosno SSI, odnedavno je u vlasništvu ponajvećega svjetskog proizvođača ronilačke opreme Maresa (koji je pak dio konzorcija Head). Mares je uveo u ronjenje poprilično revolucionarnu ideju da se objedini školovanje i prodaja te je s tom namjerom preuzeo SSI. Inače, SSI ima preko 2500 autoriziranih dilera, 35 regionalnih centara i urede diljem svijeta. Uz standardne ronilačke tečajeve, SSI ima i preko 30 različitih specijalističkih tečajeva, a imaju i poseban ronilački program za djecu od osam do 12 godina nazvan “Scuba rangers”. Ovu asocijaciju utemeljio je 1970. godine Amerikanac Robert Clark, jedan od pionira profesionalnoga SCUBA ronjenja. Bili su prva organizacija koja je ponudila kompletan program obuke ronilaca, uključujući i video snimke, a u pojedinim segmentima ronilačke edukacije SSI je bio istinski pionir. Ujedno, SSI je bio jedan od osnivača RTSC-a, vijeća o kojemu smo govorili na početku teksta. Sjedište SSI-ja nalazi se u mjestu Fort Collins u američkoj saveznoj državi Colorado i sve do 2008. bio je u vlasništvu tvrtke Concept Systems International, a nakon još jednoga preuzimanja, s prvim danom 2014. godine i službeno ga je kupio Mares, odnosno Head. Valja reći kako je SSI od 2010. bio jedna od rijetkih ronilačkih organizacija koja je dobila priznanje međunarodnih ISO standarda za svojih sedam programa obuke. U ovom trenutku SSI je prisutan na tržištima više od 110 zemalja svijeta i izdaje svoje materijale na preko 30 jezika. Uz PADI, SSI je brojem ronilaca koji su prošli obuku i raširenosti po svijetu ponajveća svjetska ronilačka organizacija i u svijetu ronjenja te dvije asocijacije smatraju se ponajvećim rivalima.
Više o ovoj temi uz pregled još nekoliko svjetskih ronilačkih asocijacija koje djeluju na našim prostorima možete pročitati u 27. broju SCUBAlife magazina (ožujak 2017.).
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...
