Ronilačke boce izgledaju jednostavno, uobičajeno i ni u čemu neko posebno rješenje.
U osnovi su to posude pod tlakom cilindričnog oblika u kojima se nalazi pohranjen plin pod određenim tlakom kojega dišemo kada ronimo. Uzmete bocu sa zalihom zraka, kompenzator plovnosti, ronilački regulator, sastavite autonomni ronilački aparat i krenete na ronjenje. Ništa lakše. Ipak, primijetit ćete da postoje različite vrste ronilačkih boca. Razvoj ronilačkih boca omogućio je i nastanak tehničkog ronjenja, to jest ronjenja u dekompresiji na velikim dubinama korištenjem različitih plinskih mješavina u jednom uronu. Današnji tehnički ronioci koriste sijaset ronilačkih boca različitih materijala, veličina i konfiguracija, ovisno o dubini i vremenu ronjenja. Različiti materijali, volumeni, konfiguracije u jednobocne, dvobocne ili trobocne aparate omogućuju savršeno planiranje posebnih i zahtjevnih tehničkih ronjenja gdje svaka ronilačka boca, obzirom na volumen, radni tlak, materijal izrade i konfiguraciju, pronalazi svoje mjesto.
Aluminijske, čelične, karbonske…
Ronilačke boce proizvode se od čelika, aluminija i karbona u kombinaciji s drugim materijalima. Zbog upotrebe različitih legura tehničke karakteristike i ponašanje čeličnih, aluminijskih i karbonskih boca u vodi su značajno različite.
Aluminijske ronilačke boce
Aluminijske boce se češće koriste u svijetu i povoljnije su od čeličnih, ali su zato i sklone nešto bržem habanju. Aluminij je kao materijal otporniji na koroziju od čelika, a korodirani materijal ima izgled bijelog praha. Ukoliko se javi korozija u unutrašnjosti aluminijskih boca teško ju je pregledom uočiti jer nastaje “dubinska korozija” pri čemu se stvaraju tanke uzdužne pukotine. One su utoliko opasnije jer se teško vizualno uoče i ne stvaraju puno oksidnog praha.
Aluminijske boce u pravilu imaju ravno dno pa mogu same stajati.
Čelične ronilačke boce
Čelične boce, koje se najčešće koriste kod nas, su skuplje i dugotrajnije, čak do te mjere da mogu nadživjeti ronioca koji ih upotrebljava. No, sklonije su hrđanju i potrebno ih je održavati na odgovarajući način te češće pregledavati. Korodiraju (oksidiraju) u obliku listića, nakupina i smeđe oksidne prašine. Posljedično, unutrašnjost boce se ravnomjerno troši (stanjuje). Korozija boca je vidljiva po stijenkama te se skuplja na dnu boce u obliku prašine i listića koji se lako mogu istresti iz boce pri pregledu.
Zbog zaobljenog dna kod čeličnih boca primjenjuje se plastično stopalo kako bi boca mogla stajati.
Karbonske ronilačke boce
Karbonske boce su lakše i od čeličnih i aluminijskih, ali su zato izrazito pozitivne plovnosti i potrebno je dodavati olovo na njih. Najpraktičnije su one izrađene kombinacijom aluminija i karbona koje imaju manju pozitivnu plovnost.
Karbonske ronilačke boce kod nas se izuzetno rijetko mogu vidjeti u upotrebi.
Ako uspoređujemo isti unutarnji volumen i radni tlak aluminijskih i čeličnih boca primjećujemo da, zbog veće čvrstoće, čelične boce imaju tanje stijenke pa su na suhom čelične boce lakše. Aluminijske boce, da bi izdržale velike tlakove, moraju imati deblje stijenke, a tim su teže, bez obzira na manju specifičnu težinu aluminija u odnosu na čelik na suhome.
Međutim, u vodi se situacija totalno mijenja zbog Arhimedovog zakona. Aluminijske boce imaju veći vanjski volumen pa su gotovo pune neutralno plovne, a čelične su redovito negativno plovne. Kada se tijekom ronjenja isprazne aluminijske boce postaju izrazito pozitivno plovne, dok su čelične i dalje negativne.
Više o ronilačkim bocama, proizvodnji boca, povijesti, održavanju i rukovanju, načinu nošenja u različitim vrstama ronjenja te kada se koriste čelične, a kada aluminijske boce možete pročitati u 22. broju SCUBAlife magazina.
Neven Lukas je instruktor tehničkog ronjenja s više od 50 godina ronilačkog iskustva i prvi Hrvat koji je primljen u "Međunarodnu akademiju podvodnih znanosti i tehnika". U svojoj karijeri stekao je više od 20 različitih ronilačkih certifikata, obučavao stotine ronilaca (CMAS, PADI, IANTD), uključujući i suradnju s vojskom i policijom.
