Bilo da ronite u neposrednoj blizini svoga doma ili na nekoj potpuno egzotičnoj lokaciji, ronilačka torba je nezaobilazan dio vaše opreme.
S obzirom na to da je ronilačka oprema uglavnom nespretna i ponekad teška, pogotovo kada se smoči, torba je neophodna kako bi se ta oprema mogla prenijeti i zaštititi. U pravilu, u torbi se nosi sva oprema izuzevši bocu, utege i fotografsku opremu za koju postoje posebne torbe. Suha odijela, također, najčešće imaju svoje posebne torbe za nošenje, a posebne torbe nude se i za ostatak opreme, poput podvodnih pušaka, regulatora ili pak monoperaje za apneju.
Kada se gleda kriterije za odabir torbe, postoji onih nekoliko ključnih, a svaki od njih jednako je važan. Gledajući sam volumen torbe najčešće se radi o zapremnini od oko 100 litara. To je dovoljno da se u torbu, bez većih poteškoća, smjesti manje – više čitava oprema. Valja spomenuti da, ako se bavite apnejom, pažnju obratite i na dužinu torbe. Naime, apnejaške ronilačke peraje dugačke su najmanje 85 centimetara, a mogu biti i 95 centimetara te je potrebno da i torba bude toliko duga, ako te peraje želite smjestiti u nju.
Trgovine u kojima ćete pronaći ronilačke torbe u pravilu prodaju i ostalu ronilačku opremu pa ne bi bilo naodmet da prije same kupnje provjerite možete li peraje smjestiti u nju. Naravno, ako vam to nije važno, ili jednostavno ne želite držati peraje unutar ronilačke torbe, postoji veliki broj modela različitih proizvođača koji imaju bočno remenje ili džepove namijenjene upravo nošenju peraja.
Iako na prvi pogled ronilačke torbe mogu izgledati slično ostalim torbama za prijenos prtljage, one su posebno dizajnirane u tu svrhu. Najvažnija razlika u odnosu na klasične torbe jest čvrst materijal od kojega su izrađene, a koji neće strunuti od utjecaja vode. Šavovi su također znatno čvršći. Kako mora biti izrađena od jakog i robusnog materijala, onda se najčešće koristi cordura i razni oblici čvrstog najlona. Najčvršći je pak pojedinačni dio torbe njeno dno koje mora podnijeti najviše trošenja te je stoga posebno ojačano. Ako već torba nije 100 posto nepromočiva, bilo bi poželjno da je nepromočivo barem dno kako se ne bi oprema cijedila u autu kojim je prevozite. Valja reći i kako potpuno nepromočive torbe u pravilu ne koriste šivane spojeve jer bi propustile vlagu. Stoga se koristi tehnika varenja, odnosno lijepljenja nakon šivanja, a takav način spajanja rezultira potpunom vodonepropusnom zaštitom. Ako nemamo potpuno nepromočivu torbu, samoj zaštiti od vlage pridonose i suhe vreće. Radi se o vrećama koje su izrađene od potpuno nepromočivih materijala u koje se sprema samo mokra oprema, ili pak samo suha oprema, ovisno već o prilici. Njihova je glavna prednost, osim što su veoma male za transport, to da ne upijaju mirise te ih je dovoljno samo isprati u slatkoj vodi. Takve suhe torbe popularne su za spremanje mokre opreme u automobile pa su od velike koristi kod klupskih ili samoorganiziranih ronjenja.
Jedna od najgorih stvari koja se može dogoditi koristite li za prijenos ronilačke opreme torbe koje nisu napravljene specifično za tu svrhu, jest da se patent otvori ili potrga. Prave ronilačke torbe imaju zatvarače koji ne korodiraju te su vrlo otporni. Takvi zatvarači izrađuju se isključivo od čvrste plastike, nikako od metala te imaju čvrste zupce. Zatvarač na ronilačkoj torbi također mora biti jako dobro učvršćen te je najčešće ušiven na samu torbu. Valja kazati kako neki proizvođači nude i suhe patentne zatvarače. Tu se radi o posebnoj gumi koja se povlačenjem samoga zatvarača simultano zatvara te tako u potpunosti eliminira prodor vlage u torbu. Slična je stvar i s patentnim zatvaračem na suhom ronilačkom odijelu.
Kod pretinaca se radi o sličnome principu – moraju biti dodatno učvršćeni kako ne bi popustili pod težinom opreme. Također, bilo bi poželjno da u torbi imamo barem jedan suhi pretinac koji nam može poslužiti za razne sitnice koje trebamo sačuvati izvan dosega vlage. Ronilačke torbe često sadrže i mrežaste odjeljke koje nam služe za razne stvari; poput ručnika ili nekih sitnica koje nam trebaju biti nadohvat ruke kada ih zatrebamo. Poneki proizvođači nude i modele torbi koji imaju pretince koji se mogu odvajati.
Imamo i torbe s “odvodnim” rupama. Naime, ako voda već uđe unutra, ne bi bilo loše da ima kamo i izaći pa stoga dosta torbi ima i male rupice za tu svrhu. Naravno, odabir vrste torbe ovisit će i o vrsti ronjenja kojom se bavite. Recimo, mrežaste torbe za nošenje mokre opreme uglavnom se koriste za ”snorkeling” (no mogu ih rabiti i scuba ronioci). Takve torbe nazivaju se “mesh bag”, a postoji i slična varijanta ruksaka ili vreće koji se nazivaju “mesh sack”.
Ako uzmemo u obzir da prosječna ronilačka oprema ispuni kompletnu unutrašnjost ronilačke torbe i ako pritom znamo da je ta ista oprema svakim prevaljenim metrom sve teža i teža, važan aspekt o kojem trebamo voditi računa su načini nošenja ronilačke torbe. Iako svaka ronilačka torba, kao i svaka druga, ima ručke, ovakav način nošenja je u pravilu najnezgodniji. Naime, u tom slučaju sva nam je težina u jednoj ruci te, osim za pomicanje pune torbe, ručke i nisu od velike pomoći. Stoga je opcija nošenja na leđima u obliku ruksaka zasigurno komfornija varijanta transporta.
Ipak, zašto nešto nositi ako to isto možete vući. Takozvane porter torbe namijenjene su putovanjima, većih su dimenzija te su praktički nezaobilazne pri putovanju zrakoplovom. Jasno, osim kotačića imaju i ručke na izvlačenje, a nazivaju ih i “dive and roll” torbe. Naravno, vjerojatno najidealnija opcija jest torba s kotačićima koja se može nositi i kao ruksak.
Pored uobičajenih ronilačkih torbi postoje i one specifične koje se koriste u određenim vrstama ronjenja ili za prijenos određenog dijela opreme. Kod ovih drugih valja izdvojiti “regulator bag”, odnosno modele namijenjene isključivo za prijenos regulatora. Idete li pak na apneaški trening ili natjecanje i koristite pritom monoperaju, onda Vam definitivno treba specifična torba za nošenje monoperaje. Ipak, takve torbe mogu se vidjeti vrlo rijetko, a kod njih vrijedi isto pravilo kao i kod ostalih torbi – poželjno je što više pretinaca te je sistem ruksaka, odnosno nošenja na leđima ugodnija varijanta.
Kako je sve popularnija i podvodna fotografija, sve više ronilaca na put sa sobom nosi i opremu za podvodno fotografiranje. Jasno, takva se oprema ne može nositi u običnoj ronilačkoj torbi, osim ako baš ne želite riskirati znatnu novčanu štetu. Za transport takve opreme najpogodnije su tvrde torbe od plastike ili aluminija. Osim što su otporne na vlagu, prednost im je što su otporne i na udarce, ali i na prašinu. Izrađene su tako da izdrže sve navedene uvjete, a u unutrašnjosti su ispunjene specijalnom spužvom koja se pak može oblikovati prema vlastitim potrebama.
Jasno, kao i kod svakog dijela opreme i kod torbi se postavlja pitanje cijene. Najjednostavniji klasični modeli stoje od oko 300 kuna naviše, dok je gornja granica takvih modela oko 1000 kuna. Modeli s ugrađenim kotačićima uglavnom stoje preko 1000 kuna, dok cijene suhih tvrdih kutija, ovisno o proizvođaču i volumenu, stoje i nekoliko tisuća kuna.
Za kraj ćemo Vam dati par savjeta kojima se možete voditi kod kupnje torbe. Kao prvo, uvijek uzmite torbu koja ima oko trećinu više prostora od onog koji Vam trenutno treba. Vjerujte nam na riječ – u konačnici ćete sav taj prostor uspjeti iskoristiti. Također, bolje je kupiti kvalitetnu skuplju torbu nego poslije plakati kad Vam se ošteti oprema. Općenito vrijedi pravilo da je najbolja birati torbe renomiranih proizvođača jer se trenutačna ušteda na jeftinijim modelima kasnije pokaže kao pravi promašaj. Isto tako vrijedi se zapitati treba li Vam torba s kotačićima, ako nikada ne putujete avionom na ronjenje.
U svakom slučaju, suhu torbu (dry bag) morate imati, a nikako ne preporučujemo da u istu suhu torbu nakon ronjenja stavite regulator, masku, odijelo, peraje i kompenzator. Nešto će se prije ili kasnije oštetiti u takvom transportu. Stoga, važno bi bilo imati posebnu torbu za regulatore, a preporučljivo i odvojene pretince za masku i ostale sitnice (ronilačke svjetiljke, nož i ronilački kompjuter). Iako ne izgleda tako, ronilačke torbe ipak su dio ronilačke opreme i većina ronilaca koja ima vlastitu opremu ima i posebne ronilačke torbe za opremu.
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...
