Čudni otvori nalik na dimnjake koji ispuštaju “svjetlucave” pare otkriveni su na dnu Mrtvog mora.
Dok su istraživali dinamičnu prirodu sustava podzemnih voda i kako se vodonosnici mijenjaju, ronioci su otkrili čudne strukture nalik dimnjacima na dnu jezera. Znanstvenici su pojasnili neke stvari o Mrtvom moru i otkrili zanimljive podatke. Naime, Mrtvo more je dinamičan sustav koji se stalno mijenja, a njegova razina trenutačno opada za otprilike jedan metar godišnje jer je Mrtvo more jezero bez izlaza na ostala mora i odsječeno je od ključnih pritoka. Tijekom godina ono gubi velike količine vode zbog suše, vrućine i iskorištavanja za poljoprivredu, što je uzrokovalo da padne na oko 438 metara ispod razine mora. Ovaj gubitak ima i značajne geopolitičke implikacije i posljedice za okoliš jer Mrtvo more graniči s Izraelom, Jordanom i Zapadnom obalom pod palestinskom upravom. Utjecaj se odnosi i na razinu podzemnih voda, a kako more opada, susjednim zemljama postaje sve teže pristupiti mu kao resursu.
Dr. Christian Siebert iz Helmholtz centra za istraživanje okoliša u Leipzigu i interdisciplinarni tim istraživača koji uključuje mineraloge, geokemičare, geologe, hidrologe, mikrobiologe i kemičare za izotope iz 10 istraživačkih institucija usmjerili su svoju pozornost na ove neobične strukture koje su otkrili ronioci u Mrtvom moru. Iako ovi dimnjaci s dna Mrtvog mora nalikuju crnim dimnjacima koji se vide duž srednjeoceanskog grebena, oni su prilično različiti. Crni dimnjaci se obično nalaze na dubinama od nekoliko tisuća metara ispod površine, a ispuštaju toplu vodu koja sadrži sulfide. Nasuprot tome, čini se da dimnjaci Mrtvog mora ispuštaju slanu podzemnu vodu i mnogo su bliže površini.
Ovo je zanimljivo samo po sebi, ali odakle dolazi ta slana voda? Čini se da podzemna voda koja okružuje vodonosnike prodire u sedimente slanog jezera i ispire izuzetno stare i debele slojeve stijena koji se uglavnom sastoje od minerala halita, a zatim takva voda teče u jezero kao salamura. “Budući da je gustoća ove slane vode nešto niža od one vode u Mrtvom moru, ona se diže prema gore poput mlaza. Izgleda kao dim, ali to je slana tekućina”, dodao je Siebert. Kad ova tekućina dođe u kontakt s jezerskom vodom, soli (i halit) se otapaju i spontano kristaliziraju nakon izlaska iz jezerskog dna te formiraju jedinstvene otvore koji su upravo otkriveni. Ovi otvori mogu narasti nekoliko centimetara unutar jednog dana pa su neki visoki nekoliko metara i imaju promjer veći od tri metra.
Istraživači vjeruju da ovi bijeli dimnjaci mogu igrati ulogu ranog pokazatelja na vrtače kojih se pojavilo na tisuće duž Mrtvog mora u posljednjim desetljećima. Ove rupe nastaju zbog otapanja masivnih slojeva soli u podzemlju (proces poznat kao karstifikacija). To može stvoriti goleme šupljine koje na kraju popuštaju i kolabiraju. “Do danas nitko ne može predvidjeti gdje će se sljedeće vrtače pojaviti. One su opasne po život i predstavljaju prijetnju poljoprivredi i infrastrukturi”, rekao je Siebert. Tim je kroz svoj rad uspio pokazati da su se dimnjaci formirali gdje god se kopnena površina urušila na većem području zbog karstifikacije. “To čini bijele dimnjake izvanrednim alatom za predviđanje i lociranje područja koja su u opasnosti od kolapsa u bliskoj budućnosti”, dodao je Siebert.
