Svaki ronilac koji je prošao tehničku obuku uz korištenje zatamnjene maske može naslutiti kako je to biti lišen ključnog osjetila ispod površine.
Ali, može li ronjenje za osobu koja ne vidi i dalje biti zanimljivo i ugodno iskustvo? “Prilikom mog zadnjeg ronjenja u Mozambiku ispod nas je došao veliki morski pas, a moj prijatelj ronilac me samo udario po glavi i počeo pjevušiti melodiju za Jaws. Nekako sam to mogao čuti i osjetiti!”, kaže Jess Pita koja roni, a gotovo ništa ne vidi.
Ona kaže da sa svojim pratiteljem komunicira taktilnim signalima i da uživa u ronjenju, iako ne vidi. Za poznati ronilački znak “OK” ona primjerice koristi ispreplitanje prstiju s pratiteljem, a za neke ribe imaju dogovorene signale dodirivanja po rukama ili licu. Zapravo, sve signale koje koriste ronioci ona i njezin pratitelj transformirali su tako da ih ona može osjetiti i po potrebi odgovoriti normalnim signalima jer njezin pratitelj nije slijep.
Jess je u dobi od 21 godine polagala ronilački tečaj po PADI-ju prilagođen hendikepiranim roniocima, a vid je izgubila nekoliko godina prije toga. Kaže da joj je ostalo nešto malo vida, ali radi se tek o perifernim bljeskovima jer joj je središnji vid potpuno crn. Ipak, ona kaže kako uživa u ronjenju i poručuje svima da se usredotoče na ono što mogu, umjesto na ono što ne mogu!
