U Hrvatskoj je nedavno provedena serija znanstvenih studija ronilačke apneje.
Organizatori istraživanja bili su prof. dr. sc. Željko Dujić, Medicinski fakultet u Splitu u suradnji s univerzitetima iz SAD-a, Kanade i Zagreba, a uzorak ispitanika činilo je 20 uspješnih hrvatskih natjecatelja u ronjenju na dah među kojima su bili osvajači medalja sa svjetskih prvenstava (uključujući i Gorana Čolaka).
U istraživanjima su, između ostalih najmodernijih dijagnostičkih metoda, korištene i invazivne metode uzimanja uzoraka arterijske i venske krvi svakih 30 sekundi tijekom trajanja maksimalne apneje. U ovim, do sada u svijetu najkompleksnijim istraživanjima maksimalne ronilačke apneje, korišteni su najmoderniji medicinski uređaji i vojna medicinska tehnika iz SAD-a. Vrijednost utrošenih sredstava na istraživanja koja su ukupno trajala 24 cjelodnevna radna dana (listopad 2013. i svibanj 2014.) procjenjuje se na preko 200.000 eura. Ciljevi istraživanja bili su usmjereni na moždanu cirkulaciju i hemodinamičke promjene za vrijeme promjena parcijalnih tlakova plinova u arterijskoj krvi kod vrhunskih ronilaca na dah, moždani metabolizam i hormone stresa za vrijeme maksimalne apneje, efekte dopamina na kemosenzitivnost i hemodinamiku tijekom maksimalne apneje, efekte indometacina i beta blokade tijekom maksimalne apneje te još neke parametre u apneji.
Očekuje se da bi rezultati trebali razjasniti veliki dio do sada neobjašnjenih kompenzatornih tjelesnih mehanizama za vrijeme duboke hipoksemije, što ima veliku vrijednost općenito u razumijevanju ljudske fiziologije, a ne samo ronilačke apneje.
Ipak, najvažniji (gotovo revolucionarni) nalaz ovoga istraživanja je nevjerojatna sposobnost mozga da zadrži razinu parcijalnog tlaka kisika gotovo na bazalnoj vrijednosti čak i za vrijeme najnižeg zabilježenog parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi. Naime, rezultati istraživanja pokazuju da vrlo duboka hipoksemija koja je ponekad vodila sve do gubitka motoričke kontrole – “ronilačke sambe” (manjak kisika u arterijskoj krvi – tijekom istraživanja kod jednoga ispitanika zabilježen je do sad u svijetu najniži parcijalni tlak kisika) kod elitnih ronilaca nije prouzročila značajnu ili gotovo nikakvu moždanu hipoksiju. Odnosno, za vrijeme relevantno najnižeg zabilježenog parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi nije došlo do značajnijeg pada parcijalnog tlaka kisika u mozgu (mozak štite kompenzatorni mehanizmi koji se baziraju na pojačanoj perfuziji), gotovo čak i ne ispod bazalnih vrijednosti.
Drugim riječima, za vrijeme maksimalne ronilačke apneje ne bi trebalo dolaziti do oštećenja mozga uslijed tjelesne hipoksije!
