Svetac je danas nenaseljeni pučinski otok koji zovu još i Sveti Andrija i nalazi se između Jabuke i Visa.
Ovaj pučinski otok ne treba miješati s istoimenim dubrovačkim otočićem jer je ovaj Svetac (Sveti Andrija) od Visa udaljen oko 13 milja prema zapadu, a na Visu ga često nazivaju “Štondrija” (iskrivljeni naziv Sveti Andrija).
Otok Svetac ima oblik klisurastog grebena u smjeru sjeveroistok – jugozapad pa su mu obale većinom visoke i strme, a jedina dostupna uvala je Slatina na jugoistoku s nekoliko kuća uz nju. Najviši vrh otoka je Kosa s 316 metara nadmorske visine. Najsjevernija točka mu je rt Trepina, najistočnija točka je rt Šijobod, a najzapadnija rt Fumor uz koji je na zapadu klisurasti otočić Kamik. Sjeverozapadna je obala svojstvena po strmim kamenim zidovima, što je u svezi s vrlo snažnim morskim strujama pomorja tog dijela otoka. Svetac je u meteorološkom smislu najtopliji hrvatski otok i otok s minimalnom temperaturom od nula stupnjeva Celzija (nikada nije zabilježen niti mraz) te s izrazito sušnom i vrućom petomjesečnom sezonom.
Najveći dio otoka prekriva sredozemna tvrdolisna makija mirte i divlje masline, s malo viših šuma hrasta crnike samo na svježijoj, sjevernoj strmini koja tu jedina naliči na biljni pokrov dalmatinske obale.
Ovaj je otok bio jednim od najizoliranijih hrvatskih naseljenih otoka. Godine 1951. na Svecu je još živio 51 stalni stanovnik, ali je zadnja domaća starica (Jurka Zanki) tu umrla na smjeni tisućljeća. Zato je danas taj otok nenaseljen, osim čestih posjeta viških ribara i rjeđih sezonskih turista.
Krajobraz otoka je fascinantan s mnogim morskim špiljama, zidovima i urušenim klisurama nastalim djelovanjem jakih južnih vjetrova. Jedna od poznatijih morskih spilja jest ona Teutina na samom istočnom rubu otoka.
Iako ju ne možemo ubrojiti u ronilački atraktivne lokacije, sam zaron je simpatičan naprosto zbog ambijenta koji vlada u podmorju.
Svetac naprosto vrvi potencijalnim ronilačkim pozicijama, ali realan problem je sličan kao i s Jabukom. Osim samog dolaska do otoka (što je ipak razmjerno jednostavnije nego u slučaju Jabuke) i dalje postoji realan problem sigurnijih sidrišta jer je i podmorje Sveca uglavnom karakterizirano strmim zidovima neposredno uz obalu.
Hrid Kamik zapadno od samog Sveca je jedna od lokacija koja se naprosto nameće svojim izgledom. Visoke, gole i strme stijene izdižu se iz mora, a ponešto razvedena obala omogućuje i kakvo – takvo sidrenje za manje brodice.
Najinteresantnija je sjeverozapadna strana koju čini okomiti zid, no bilo gdje na Kamiku da zaronite, nećete pogriješiti. Podmorje je još bogatije ribom nego Jabuka, što je malo iznenađenje, ali samo na prvi pogled. Podmorski tereni su vrlo razvedeni i dinamični što pruža obitavalište mnogim vrstama kojih je čak previše i za nabrajanje.
Tu se još uvijek mogu vidjeti kirnje na svakom ronjenju, ili pokoji jastozi, škarpine, murine i slično. U plavetnilu se također razaznaje štošta tako da je svako ronjenje više nego zanimljivo, upravo onako kako biste i očekivali od ovako udaljene i usamljene lokacije.
U neposrednoj blizini Kamika nalazi se još jedna vrlo lijepa lokacija, bezimena sika koju ćemo zbog obližnjeg rta nazvati “sika Križice”. Sika je na kartama loše obilježena pa se treba potruditi pronaći ju – otprilike dvjestotinjak metara južnije od istoimenog rta (uvjetno rečeno između Kamika i Sveca). Na sreću, za mirnog vremena se vidi već s površine jer joj je vrh na samo pet metara dubine. Iako je malih dimenzija, lako ćete pronaći mjesto za sidrenje, a zaron će vas oduševiti.
Već na početku ronjenja bit ćete u dilemi na koju stranu krenuti jer sa svih strana teren počinje strmo ponirati u dubinu, a zidovi tvore svojevrsni labirint. Svejedno na koju stranu pođete, ne možete pogriješiti, ali na južnoj strani ćete lako pronaći zdrave kolonije gorgonija već na dvadesetak metara dubine, a nešto dublje će se ukazati i koja manja gerardija. Teren se spušta na preko sedamdesetak metara, a u dubljim kavernama još uvijek ima i nešto crvenog koralja.
Plovidbom uz obalu Sveca (i onu južnu i sjevernu) naprosto shvaćate da možete zaroniti na još nebrojenim mjestima i da vas na svakom čekaju potencijalna iznenađenja i nezaboravni zaroni tako da je stvarno prava šteta da se na ovom otoku ne roni češće jer se Svetac u ronilačkom smislu sasvim ravnopravno može uspoređivati s (možda) nešto atraktivnijim Sušcem!
Ostale ronilačke lokacije na Svecu te opširnije opise spomenutih možete pronaći u knjizi Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
