U posljednjem desetljeću sve je zanimljiviji trend ronjenja u pomalo neobičnim uvjetima (pogotovo kada takvo nešto spomenete ljudima koji s ronjenjem nemaju veze), najčešće u zimskim mjesecima.

Radi se o ronjenju u bazenima koji su izgrađeni gotovo isključivo za potrebe ronilaca pa se vrlo često (pogotovo u zimskim mjesecima) mogu vidjeti organizirane grupe od dvadesetak pa i više takvih entuzijasta koji tako upražnjavaju svoju omiljenu aktivnost. Glavna karakteristika svih takvih bazena je neuobičajeno velika dubina od barem petnaestak metara i dublje, uz također razne podvodne “građevine”, platoe, tunele i slične konstrukcije. Odmah ćemo reći da ovakve bazene treba razlikovati od donekle sličnih akvarija u kojima se može roniti s morskim životinjama, od kojih su vrlo poznati oni u Budimpešti, Istanbulu ili Kopenhagenu u Danskoj.

Dulje od 10 godina titulu najdubljega ronilačkog bazena na svijetu ponosno je nosio Nemo 33, bazen dubok 33 metra koji se nalazi u Bruxellesu u Belgiji. Onda je na scenu stupio talijanski bazenu Y-40 koji je sa svojih 40 metara dubine tada upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdublji bazen na svijetu. Nakon toga izrađeni su bazeni za ronioce u Poljskoj i Dubaiju koji su dubinom nadmašili talijansku perjanicu pa prestižnu titulu najdubljeg bazena za ronioce na svijetu danas drži Deep Dive Dubai koji je najmanje je četiri puta veći od bilo kojeg drugog ronilačkog bazena na svijetu, a maksimalna dubina mu je 60 metara.

Tako su ronilački bazeni polako ušli u upotrebu pa danas ronioci vrlo često odlaze roniti u takvim bazenima, pogotovo kad je na njima obližnjim ili omiljenim ronilačkim destinacijama ronjenje otežano zbog meteoroloških uvjeta.

Y-40 se nalazi pored Padove, napravljen je po projektu arhitekta Emanuela Boareto, a izgradnja je trajala dulje od godinu dana. Bazen je zvanično dubok 40 metara (iako su naši kompjuteri izmjerili 41 i nešto, no to je diskutabilno s obzirom na gustoću slatke, ali termalne vode). Dimenzija je 21 puta 18 metara, a sastoji se od nekoliko platformi na različitim dubinama, kao i nekoliko podvodnih struktura koje podsjećaju na spilje koje roniocima uljepšavaju čitav doživljaj.

Posjetitelji koji ne rone mogu uživati u njegovoj ljepoti i promatrati ronioce u akciji prolazeći kroz specijalno izvedeni tunel od pleksiglasa duljine 15 metara koji se nalazi u gornjem (plićem) dijelu bazena. Bazen je ispunjen s, otprilike, milijun i pol litara termalne vode (pomnožite dimenzije) koja dolazi iz lokalnih izvora tako da ronioci ne moraju nositi ni ronilačka odijela, temperatura vode je u rasponu od vrlo ugodnih, za nekoga možda i pretoplih, 32 do 34 stupnja Celzija. Ova, slobodno je možemo nazvati atrakcija, dio je ponude hotela Terme Milepini u blizini Padove, a pruža zaista fantastične uvjete za mnoge ronilačke aktivnosti, pogotovo za dubinsko i noćno ronjenje.

Od Beograda ili Sarajeva do Padove ima nešto preko 800 kilometara, od Zagreba oko 400 kilometara, od Ljubljane manje od 300 kilometara pa se u dan vremena ugodne vožnje lako stiže do ovog grada koji je nešto zapadnije od Venecije. Sama organizacija ronjenja mora se unaprijed najaviti, organizirati i platiti. Na bazen treba doći minimum sat vremena prije ulaska u vodu kako bi se završili svi administrativni poslovi i eventualno zadužili potrebni ronilački kompjuteri koji su obavezni za sve ronioce u vodi. Put kroz Padovu do bazena loše je obilježen tako da treba malo gimnastike da se stigne, iz grada krenite 15 minuta ranije od planiranoga kako ne biste kasnili.

Za cijenu od razumnih 40-ak eura dobijete sat vremena ronjenja i svu potrebnu ronilačku opremu, osim ronilačkoga kompjutera koji, ako ga nemate, morate nadoplatiti oko pet eura po zaronu, s pologom od 100 eura. Za isti novac freediveri mogu roniti 90 minuta. Svi ronioci, i SCUBA i freediveri, moraju imati ronilački certifikat. Od opreme je preporučljivo ponijeti samo svoju ronilačku masku jer je u ovom bazenu na raspolaganju gomila potrebne ronilačke opreme svih veličina. Roni se s bocama od 15 litara, a u svlačionicama postoje ormarići, ali bez lokota tako da, ako ih niste ponijeli od kuće, lokote možete kupiti prije ulaska u svlačionice (i nije baš neki suvenir s ronjenja u poznatom ronilačkom bazenu).

Nakon ispunjenih standardnih obrazaca i presvlačenja slijedi okupljanje oko bazena, brifing s opisom pravila ponašanja, vremenom zadržavanja, određivanjem parova i planiranjem zarona. Svi ronioci budu upozoreni da nema ronjenja u dekompresiji i da pod vodom provode 40 –ak minuta, a tada se treba uputiti k plićem dijelu, odnosno najplićoj platformi. Kako se ne bi dogodila neka zabuna, pred kraj ronjenja čuje se glasan zvuk u bazenu koji vas upozorava da trebate krenuti prema izronu.

Zbog temperature vode u ovom bazenu nisu potrebna ronilačka odijela pa tako ni utezi. Sve to čini opremanje mnogo bržim i jednostavnijim. Cijena probnog zarona za one koji nemaju ronilački brevet osjetno je veća, a za takve ekshibicije bazen ima instruktore koji se pobrinu za discovery diving za neronioce.

Prva stvar koju, osim temperature vode, primjećujete prilikom ulaska u bazen je nevjerojatno prozirna i bistra voda. Na najplićoj platformi dolazite do velikoga otvorenog prostora kojim dominira veliki tunel iz kojega mašu razdragani posjetitelji koji ne rone i zanimljivo im je gledati ronioce. Njima je ipak vjerojatno pomalo žao što i sami ne rone.

Svaki par u svojem ritmu polako se spušta do dubine za koju su certificirani. Oni iskusniji, naravno, jako brzo dođu do dna uživajući u pogledu i čekaju fotografe da ih poslikaju na dnu bazena.

Dok jedni izranjaju, drugi kraj njih “padaju” u ponor bazena Y-40. Kako bi roniocima bilo zanimljivije, na nekim platoima su postavljene razne stvari koje se najčešće mijenjaju. Tako je jedna od zanimljivosti ovog bazena pravi pravcati cestovni motocikl.

Ono što je u ovom bazenu dobro, u usporedbi s onim starijim u Belgiji (Nemo 33), je to da je prilikom izgradnje ovoga bazena netko razmišljao i o osvjetljenju na putu do dna bazena, a to je detalj koji definitivno nedostaje bazenu Nemo 33 u Belgiji.

Mjerenjem dubine i usporedbom rezultata kompjutera vidljiva su mala odstupanja koja su objašnjiva gustoćom termalne vode koja, sasvim sigurno, nije standardnih jedan kilogram po litri za slatku vodu, a oni malo napredniji znaju da je tlak vodenog stupca direktno ovisan o gustoći tekućine.

Dolaskom u plići dio bazena nailazi se na ronioce početnike koji se tu zadržavaju. S obje strane nalaze se male umjetne spilje koje su na nekim dijelovima toliko uske da predstavljaju problem za manje iskusne ronioce.

Najčešće se na kraju zarona okupljaju svi ronioci iz grupe i nastaje zajednička fotografija za pamćenje. Pogledom na kompjuter shvaćate da se vrijeme zarona neumitno primiče kraju i krećete prema izlazu.

Nepunih sat vremena obično roniocima proleti za čas, a osmijesi na licima jasno pokazuju da je i zaron u ovom bazenu odlična zanimacija. Doživljaj je definitivno sjajan, biti na 40 metara dubine u bazenu uživajući u ugodnih 34 stupnja Celzija vode!

Naravno da bi bila prava šteta da ovaj kratki ronilački izlet ne upotpunite šetnjom ulicama obližnje Venecije gdje možete uživati pijući kavu na legendarnom Trgu svetoga Marka gledajući gondole pune turista iz svih krajeva svijeta…