Znanstvenici na Duke sveučilištu u Durhamu u Sjevernoj Karolini pitali su se zašto koralji konzumiraju vremenskim prilikama oštećenu plastiku kada, budući da nemaju oči, nemaju razloga zamijeniti je za plijen.
Koautori ovog istraživanja, Austin Allen i Alexander Seymour, skupljali su tvrde koralje iz mora Sjeverne Karoline te su im “nudili” manje količine od osam različitih vrsta mikroplastike zajedno s česticama iste veličine poput pijeska. Koralji su pojeli svaku vrstu plastike, no, ignorirali su sve neplastične čestice.
U drugom eksperimentu grupe koralja položili su u odvojene posude za hranjenje. Svaka je grupa ponuđena istom količinom mikroplastike kroz period od 30 minuta. Nekima su ponuđene čiste čestice, a nekima čestice preplavljene bakterijama. Koralji su konzumirali obje varijante plastike, no više su se bazirali na onu čistu i to u omjeru tri naprema jedan, što sugerira da plastika sama po sebi sadrži neku supstancu koja ju čini izuzetno ukusnom koraljima.
“Kad plastika izađe iz tvornice na sebi ima stotine vrsta kemijskih aditiva”, kaže Seymour. “Bilo koji od njih ili njihova kombinacija može se ponašati kao stimulans koji čini plastiku koraljima primamljivom.” Istraživači se nadaju da će buduća istraživanja ukazati na te “ukusne” aditive te otkriti mogu li te kemikalije postizati isti učinak i na nekim drugim vrstama. “Ako možemo proizvesti plastiku koja nenamjerno ima dobar okus životinjama, možda možemo namjerno proizvesti onu koja nema”, dodaje Seymour. “Tako bismo značajno pomogli reducirati prijetnju koju uzrokuje ova mikroplastika. Oko osam posto plastike koju su naši koralji konzumirali tijekom ove studije i dalje je bilo u njihovom tijelu nakon 24 sata”, kaže Allen.
Mikroplastika također može otpuštati stotine kemikalija u tijelo životinja i okoliš. Posljedice toga još su nam nepoznate, iako za neke aditive znamo da djeluju na hormone za određivanje spola u organizmu.
