Žutuga pripada porodici Dasyatidae (žutuge), ima plosnato tijelo romboidnog oblika koje je za trećinu šire od njegove dužine.
Glava je stopljena s tjelesnom pločom, a usta, nosni otvori i pet pari škržnih pukotina smješteni su s donje strane. Štrcala su veća od očiju i smještena su iza njih. Dugačak i tanak rep iznosi oko 1,5 dužine tjelesne ploče. Na bazalnom dijelu repa nalaze se jedna ili dvije harpunasto nazubljene otrovne bodlje. Tijelo je glatko i sluzavo. S gornje strane je sivo žuto ili modrikasto sivo, a odozdo bijelo s tamnim rubom prsnih peraja. Naraste do 1,5 metar duljine i do 10 kilograma tjelesne mase.
Stanište i rasprostranjenost
Nastanjuje istočne obale Atlantskog oceana i cijeli Mediteran. Bentoska je vrsta, živi na pjeskovitim i muljevito – pjeskovitim dnima na dubinama od pet do 200 metara. U istočnom Jadranu je difuzno rasprostranjena, posebno uz zapadnu obalu Istre, dok je u zapadnom dijelu Jadrana gotovo u potpunosti izlovljena. Dobro podnosi vodu nižeg saliniteta pa je često nalazimo uz riječna ušća.
Biologija
Živorodna je, razmnožava se ovoviviparno (mladunci izlaze iz jaja još u tijelu majke). Skotnost traje oko četiri mjeseca, nakon čega ženke okote pet do sedam mladunaca širine oko 12 centimetara koji su odmah spremni na život poput odraslih žutuga. Koti se dva puta godišnje, u proljeće i ljeto. Životni vijek joj je 20 ili više godina.
Ishrana
Hrani se bentoskim organizmima: rakovima, mnogočetinašima, glavonošcima, puževima, školjkašima i ribom. Danju miruje na dnu najčešće ukopana u pijesak, a noću odlazi u lov.
Ugroženost i zaštita
Uvrštena je u Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske gdje je svrstana u VU kategoriju ugroženosti (osjetljiva). Strogo je zaštićena zavičajna svojta prema Zakonu o zaštiti prirode.
Napomena
Bodlje na repu su otrovne i služe za obranu. Kad se nađe u opasnosti mlati repom u sve strane, obavija se repom oko žrtve i naglim trzajima nastoji što dublje zariti bodlju. Ubod izaziva jaku bol, upalu, vrtoglavicu, vrućicu, lupanje srca i otežano disanje, a česte su i nekroze. Prva pomoć se sastoji od čišćenja rane (uklanjane zaostalih komadića bodlji i nečistoće), zaustavljanja krvarenja i dezinfekcije. Pošto je otrov termolabilan, dobro je što prije (dok se još nije proširio krvotokom) uroniti ozlijeđeni dio tijela u toplu vodu (45 – 50 stupnjeva Celzija). Djelotvornost ovog postupka je dvojbena, ali vrijedi pokušati.
Zanimljivost
Žutuga ima neobičnu tehniku plivanja; zamasi prsnih peraja su asinkroni. Dok je lijeva prsna peraja gore, desna je u donjem položaju i obrnuto. Kada brže zapliva, napravi preko osam zamaha u sekundi.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
