Morska zvijezda ili zvjezdača, svima znani stanovnik morskoga dna, ima najneobičniji vizualni sustav u podvodnom životinjskom carstvu.
Najnovije spoznaje o ovim drevnim stanovnicima mora iznesene na nedavno održanom sastanku Društva za eksperimentalnu biologiju u Valenciji bacaju novo svjetlo na razumijevanje načina na koji zvjezdače percipiraju svoju okolinu. Poznato je da zvjezdače imaju receptore za vid smještene na vrhovima krakova, ali do sada se nije pouzdano znalo radi li se o pravim očima koje stvaraju slike ili o jednostavnim strukturama koje detektiraju promjene u intenzitetu svjetlosti. Kako bi to otkrio, profesor Anders Garm sa Sveučilišta Kopenhagen u Danskoj prikupio je zdrave zvjezdače i jednoj grupi otklonio fotoreceptore s vrhova krakova. Maknuo ih je s njihova staništa, koraljnog grebena, i spustio na pjeskovito dno bez izvora hrane te proučavao njihovo kretanje. Zvjezdače čije su oči ostavljene netaknute odmah su jurnule prema grebenu, dok su zvjezdače bez očiju jurnule u nasumičnim smjerovima. Time je Gram pokazao da zvjezdačama trebaju fotoreceptori kako bi prepoznale okolinu i mogle se kretati prema grebenu. “Kako bi to učinile moraju biti sposobne stvarati slike grebena, što znači da njihov živčani sustav mora biti u stanju obraditi vizualne informacije”, kazao je profesor Garm. Proučavanje zvjezdača važan je korak u razumijevanju razvoja osjetila vida i prvih vizualnih zadataka tijekom njihove evolucije. Kretanje zvjezdača prema željenom staništu, u ovom slučaju grebenu, ukazuje na mogućnost da su se i naše oči prvotno razvile kako bi mogli pronaći put kući.
